Zašto je Google odlučio ugasiti projekt Loon i prizemljiti svoje internetske balone

Google je odlučio povući svoje internetske balone s neba, projekt Loon nije uspio, objavljeno je protekli tjedan. Tzv. Loon baloni čija je misija bila omogućiti internet u svim dijelovima svijeta, posebice onim zabačenima, pokazali su se neodrživima, odnosno poslovni plan nije bio isplativ.

Projekt Loon započet je 2011. s idejom da se visoko u stratosferi postave baloni opremljeni za emitiranje internetske veze i tako omogući internet na nepristupačnim područjima. Bio je to jedan od Googleovih tzv. moonshot projekata, dio istraživačkog odjela X koji je ulagao u ambiciozne, ali skupe projekte, poput samovozećih automobila. Loon je, istina, izdvojen 2018. kao zasebna tvrtka, no Googleova krovna tvrtka Alphabet odlučila je da više neće ulagati u taj pothvat te da će ga, nakon gotovo 10 godina, ugasiti.

Astro Teller, voditelj laboratorija X, napisao je u postu na blogu da Loonu, unatoč gotovo desetljeću rada, dolazi kraj.

“Put do komercijalne održivosti pokazao se mnogo duljim i rizičnijim nego što smo se nadali. Dakle, donijeli smo tešku odluku da zatvorimo Loon”, napisao je Teller. Operacija će biti ukinuta tijekom sljedećih nekoliko mjeseci, a zaposlenici će biti prebačeni negdje drugdje u X-u ili Googleu.

Loon je “odradio” nekoliko pokusa, prvo je internet osigurao poljoprivrednicima iz ruralnih krajeva Novog Zelanda, a zatim su u sklopu tog projekta pružane komunikacijske usluge u Portoriku i Peruu nakon prirodnih katastrofa u tim zemljama. Prvi su put komercijalno internetski baloni korišteni u Keniji. Iako su Googleovi balonski snovi završeni, Teller je rekao da je tvrtka i dalje zainteresirana za razvoj novih načina pružanja povezivosti.

„Nadamo se da je Loon odskočna daska za buduće tehnologije i tvrtke koje mogu popuniti prazna mjesta na zemljopisnoj karti povezivosti. Da bismo to ubrzali, istražit ćemo mogućnosti za napredak neke Loonove tehnologije.” Loon su od svog nastanka uglavnom financirali Google i Alphabet. No, 2019. prikupio je 125 milijuna dolara od HAPSmobilea, zajedničkog ulaganja između SoftBanka i AeroVironmenta, američkog dobavljača koji je specijaliziran za dronove. Google je dodao da će neprofitnim i poslovnim subjektima u Keniji koji rade na povezivanju i obrazovanju donirati 10 milijuna dolara.

Loonovi baloni, inače, imaju promjer od 12 do 15 metara, punjeni su helijem, energiju dobivaju putem fotonaponskih ćelija, a lansiraju se na visine od 18 do 25 kilometara, u stratosferu gdje su vjetrovi najslabiji. Vjetrovi se koriste i za pozicioniranje balona, tj. za održavanje stabilnosti signala i dobru pokrivenost na tlu. Izrađeni su od polietilenske plastike debljine samo 0,076 mm, a Loon procjenjuje da bi životni vijek pojedinog balona mogao biti između 100 i 200 dana – nakon čega bi ga trebalo prizemljiti i zamijeniti novim. Hoće li ta tehnologija ikada biti primijenjena, tek će se vidjeti, no prema sadašnjim planovima, svi baloni bit će prizemljeni.

Premda je Googleov projekt propao, Elon Musk, koji je prije nekoliko godina krenuo u istu misiju, uspješno napreduje. Projektom Starlink vizija mu je također omogućiti brzi internet u najzabačenijim dijelovima svijeta, ali i komercijalno ga opravdati. Tako je već prije dvije godine ponudio internetsku vezu u Kanadi i nekim dijelovima SAD-a, istina zasad probno i uz poprilično visoku cijenu. Satelitski internet nije nepoznata mogućnost, no Muskovi sateliti utoliko su inovativni što egzistiraju puno niže u orbiti i time najveću manu satelitskog interneta, kašnjenje u signalu, pokušavaju smanjiti i ujedno omogućiti velike brzine interneta. Musk tako planira omogućiti brzine do 10 gigabajta u sekundi, no zasad nije tome ni blizu. Spram mjerenja u kolovozu, najveća brzina skidanja podataka s interneta koju je mreža Starlink omogućila iznosila je 60 Mbps, dok je brzina učitavanja podataka na internet bila 17.7 Mbps. Latencija je varirala od 31 do 94 milisekunde.

SpaceXovi Starlink sateliti su mali plosnati sateliti koji sadrže nekoliko visokopropusnih antena s jednim solarnim panelom, a težina pojedinog satelita je 227 kilograma. Planira se ukupno lansirati 12 tisuća satelita. Ono što još zamjeraju Starlinku jest količina smeća koju stvara te pritom ometa i astronome. U SpaceXu tvrde da nakon što pojedini satelit završi svoj put, 95 posto komponenata izgori u Zemljinoj atmosferi.

Nedavno je Musk tražio dozvolu da satelite postavi na visinama bližim Zemlji, na što je reagirao Jeff Bezos kojemu je također plan Zemlju opskrbiti internetskim sustavom iz svemira. Bezos planira da u projektu koji se naziva Kuiper lansira 3236 servisnih satelita u niskoj Zemljinoj orbiti. A iako još nije ni počela njihova proizvodnja, pobunio se protiv Muskovih planova.

Svjetska tehnološka elita, dakle, planira, omogućiti Zemljanima internet iz svemira, čim riješi međusobne “sitne” ratove. I Mark Zuckerberg svojedobno je planirao omogućiti internet svima. Ideje u svemiru nije ostvario, no zato je ulagao u podvodne internetske kabele ne bi li doveo internet do Afrike.