Belinić i Jovanić opet među nama

Neka priprosta djevojka u Danskoj, bolesna od histerije - čitam u izvrsnoj knjizi o tajnama parapsihologije - izazvala je veliku senzaciju kad je počela držati dugačke propovijedi na švedskom jeziku. Ona, naime, nikad nije učila švedski. To iz nje govori duh, rekli su spiritisti; to je čudo, zaključio je običan svijet i masovno pohrlio na njezine javne nastupe. Nije bilo ni jedno ni drugo, jer kad je slučaj bolje istražen, ispostavilo se da je djevojka niz godina služila kod danskog pastora koji je učio švedski tako što je, šećući se hodnikom, naglas iz neke švedske knjige čitao propovijedi. Dok je pastor deklamirao, djevojka je u prostorijama uz hodnik radila i slušala. Kad se živčano razboljela, iz njezine su se podsvijesti stale oslobađati propovijedi na nepoznatom stranom jeziku.

Tko pomnije prati zbivanja u našem političkom životu, vidjet će da on vrvi od slučajeva nalik na ovaj danski. Gotovo da nema dana da netko ne počne deklamirati na nepoznatom jeziku. Recimo na jeziku davno propale i uglavnom zaboravljene organizacije koja je okupljala bivše Titove partizane, a nazivala se Savezom udruženja boraca narodnooslobodilačkoga rata iliti SUBNOR.

SUBNOR je naizgled bio nevažna veteranska udruga, a stvarno je funkcionirao kao politički arbitar koji je kontrolirao, naravno, neformalno, tri ključne poluge vlasti: partiju, vojsku i policiju. Bilo je gotovo kad je SUBNOR rekao da je gotovo, i 67. s Deklaracijom o jeziku i 71. s Hrvatskim proljećem. Socijalističko ili nesocijalističko, konzervativno ili progresivno, nacionalno ili nacionalističko, lijevo ili desno, poželjno ili nepoželjno, o tome se naklapalo posvuda, a odlučivalo u SUBNOR-u (s drugom Titom i njegovom vrhuškom na čelu). Jezik SUBNOR-a bio je kanonski jezik jugoslavenskog poretka.

I sad na tom jeziku u suvremenoj Hrvatskoj progovaraju “priproste djevojke” po medijima i drugi koji su za SUBNOR jedva čuli i koji se s tim jezikom, s obzirom na svoje godine, uživo nisu ni mogli sresti. Primjerice, u povodu Benediktova dolaska u Hrvatsku i načina na koji je prvi biskup Katoličke crkve dočekan, ugošćen i ispraćen, hrvatski je kler, pa i sam Papa, zasut kvalifikacijama (i jezičnim formulacijama) koje je i teško razumjeti bez njihova subnorovskog korijena i konteksta. Tako se ne govori i ne razmišlja ni u jednoj normalnoj demokratskoj zemlji.

Pronađeno je npr. da su dvojica hrvatskih biskupa progresivna, znači, pozitivci, a da njih 19 treba smatrati konzervativcima, neke, dapače, i desnim ekstremistima, negativcima. S time što je osnovni kriterij razvrstavanja odnos prema vlastitoj nacionalnosti: biskupi koji ne kriju što su, konzervativci su, oni koji tu i tamo kažu što su, ti su ekstremni desničari, oni, pak, koji ne začepe uši dok pjeva “desna pop-ikona” MPT zaslužuju da odmah budu zaprti. Na tako uspješnoj upotrebi subnorovskog jezika “priprostim bi djevojkama” pozavidjeli i njegovi začinjavci kalibra Milana Kuprešanina, Đoke Jovanića ili Marka Belinića.