Berlin obuzdava zaigranog Sarkozyja

Mijn moeder spreekt geen Frans, slechts Belgisch!” (‘Moja mama ne govori francuski, samo belgijski!’), vikao je Romčić na carinicu i policajca koji su u vlaku prema Strasbourgu, pošto smo netom prešli luksemburško-francusku granicu, u kut stjerali Romkinju i od nje zahtijevali isprave te da otvori torbe. Moju su hrvatsku putovnicu samo izdaleka pogledali i naklonom mi pokazali da me neće ometati u čitanju. Majka i sin do upada su graničara razgovarali španjolski, uz poneku flamansku rečenicu.

Kad bi bila riječ o enigmatskome časopisu, odmah bismo u ovome događaju, koji se zbio dok je Sarkozy još bio ministar unutarnjih poslova, uočili niz “pogrešaka”. Prvo, belgijski jezik ne postoji. No dječak očito živi u Flandriji, a kako je predškolske dobi, ne zna da u dijelu Belgije govore francuski i njemački.

Ali zašto su se Francuzi okomili na njegovu majku kada potječe iz Španjolske, dakle državljanka je Europske unije? U Schengenski sporazum, doduše, ugrađen je “osigurač”: država potpisnica smije nakratko uvesti nadzor unutarnjih granica ako postoji prijetnja nacionalnoj sigurnosti. No takve prijetnje nije bilo. I što je u vlaku radila carinica kada se carinski nadzor obavlja na vanjskim granicama EU?

Sarkozy se u to vrijeme spremao na predsjedničke izbore. A pred Francuzima – među kojima je, unatoč proglašenome republikanstvu koje zabranjuje pitati za etničku pripadnost i vjeru, ipak podosta rasista – dobro je predizborno pokazati zube. Makar se time kršilo europsko zakonodavstvo. Kao što ga je Sarkozy prekršio kada je nedavno protjerao rumunjske Rome, također državljane EU. EU je samo proširena Francuska. Pa Pariz može činiti što ga je volja jer je ionako on taj koji postavlja europske standarde. Tako to doživljava dobar dio francuske elite.

I naravno da je Sarkozy zatražio od predsjednika Europske komisije Barrosa da smijeni europsku povjerenicu za pravosuđe Luksemburžanku V. Reding, koja je graknula na protjerivanje Roma. Pa su dobar dio sljedećega summita EU ostali europski čelnici morali slušati kako Sarkozy i Barroso jedan na drugoga viču. Rezultat: neodlučan. Sarkozyju se ponovno bliže izbori, a 25.000 Tunižana baš je nagrnulo u Italiju. Ne bi li se domogli Francuske i tamo uz pomoć prije doseljenih rođaka našli kakav posao. Privremene dozvole boravka, koje im omogućuju slobodno kretanje po schengenskome prostoru, Talijani su im posve zakonito izdali.

U odnosu na pola milijuna nezakonitih useljenika, koliko ih se godišnje provuče u EU, 25.000 je zanemariv broj. Pa ipak je Sarkozy opet pokazao zube i zatvorio im granice.

V. Reding i Barroso ovaj put ne rasipaju riječi uludo. Za srijedu su najavili prijedlog “poboljšanja” Schengenskoga sporazuma. Promjene bi, bar se tako čini, bile tek kozmetičke, da Sarkozyju sačuvaju obraz. Umiješao se, naime, Berlin i upozorio ponovno previše zaigrana Sarkozyja da se prestane poigravati jednim od najvećih postignuća EU.