Berluskonizam nije za Hrvate

Talijani su napokon shvatili da Silvio Berlusconi nema pojma ne samo o politici nego i o ekonomiji. Italija se nalazi u financijskoj krizi jer je Berlusconijeva vlada ostala nepokretna od početka izbijanja globalne krize do danas. Berlusconi je cijelo to vrijeme govorio kako je Italija solidna ekonomska zemlja, kako su banke stabilne, kako je talijansko gospodarstvo čvrsto. Istodobno nije poduzimao ništa za smanjenje državnog duga koji iznosi 120 posto bruto društvenog proizvoda (BDP). EU je zatražio od Italije uvođenje mjera za izjednačavanje državnog duga s BDP-om. Berlusconi je, početkom ove godine, samozadovoljno odgovorio kako će taj dug biti izjednačen već potkraj 2013. godine.

Najavljivao je i mjere za tu operaciju. Kako Berlusconijeva vlada neće uspjeti provesti najavljene mjere pisali smo u Obzoru od 20. kolovoza. Prije desetak dana, na kraju prošlog sastanka EU, njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy na konferenciji za novinare osmjehnuli su se na pitanje hoće li Berlusconi provesti najavljene mjere štednje.

I sada u Cannesu na sastanku G20 ponovo se govori o talijanskoj dužničkoj krizi i ponovo se svi osmjehuju na Berlusconijeve najave spasilačkih mjera. Merkel mu je samo kazala: „Želim činjenice, a ne riječi“. Činjenica je da Berlusconi nema pojma kako se uhvatiti ukoštac s državnim dugom. Ušao je 1994. u politiku kako bi spasio svoje tvrtke. Berlusconijeve vlade su u tim godinama predložile parlamentu najmanje 40 zakona u njegovu korist. Tu su i zakoni kojima je izbjegao sudske procese, ali i oni kojima se okoristila njegova tvrtka. Posljednji, donesen prije nekoliko dana, omogućava njegovoj izdavačkoj tvrtki Mondadori otvaranje kockarnice na internetu. Berlusconi premijer je Berlusconiju poduzetniku dao priliku za novu zaradu.

Nije Berlusconi dobar ekonomist, ali je na položaju s kojeg može jamčiti zaradu svojim tvrtkama. Kada je 1994. Berlusconi ušao u politiku, čuveni novinar Indro Montanelli (umro 2001.) napisao je kako će se Talijani uvjeriti u njegovu nesposobnost jedino dopuste li mu da vlada. I to se i dogodilo. Protukorupcijska istraga odvela je mnoge političare u zatvor. Slično se sada događa i u Hrvatskoj. Na politički teren istrčao je Berlusconi sa svojim obećanjima kako će provesti gospodarska čuda. Mnogi su Talijani nasjeli. No, nitko se nije pitao odakle Silviju prvi novac kojim je počeo stvarati svoje bogatstvo. Kada su novinari napisali kako to baš i nije čist novac, njegovi obožavatelji bacali su drvlje i kamenje na medije. I danas Silvio osuđuje medije koji negativno pišu o talijanskoj ekonomiji. Da su novinari krivi za sve čuje se i u Hrvatskoj.

Kako su hrvatski tajkuni postali to što jesu? I jesu li zaista postali to što jesu zato što se razumiju u ekonomska kretanja ili samo zato što su znali iskoristiti situaciju. Berlusconi je znao iskoristiti situaciju, ali to ne znači da je ekonomski stručnjak sposoban voditi državu. Dijelu talijanskih birača trebalo je dugo vremena da shvate kakav je Berlusconi, pa su mu davali povjerenje. U Hrvatskoj je bilo dosta onih koji su devedesetih godina zavidjeli Talijanima na izboru poduzetnika Berlusconija za premijera. Nadajmo se da su hrvatski birači uvidjeli što donosi berluskonizam.