Besramna vremena

Još nam malo fali za veliku promjenu političkog kalendara, jer nastavimo li ovako, ubrzo će se vrijeme u Hrvata dijeliti na doba kada smo bili ljudi i branitelje pokapali s doličnim počastima, kako i priliči herojima, i na doba kada smo ih ponizili do razine da smo im mrtvima oduzeli čast da na Mirogoj krenu ponosno, kao heroji, kao da ih kažnjavamo što su stvorili državu.

Jer, Mesićeva inicijativa da se od svih mogućih rastrošnosti ove države štedi na trenutku dok mrtve branitelje spuštamo u zemlju, kako tvrde ovih dana u Hvidri, doista je dno dna. Ministrica branitelja odlučila se za nomotehničko, formalno, objašnjenje rekavši da je ideja neprovediva jer zakon govori drugačije i da želi li netko mijenjati zakon, neka dade inicijativu.

Uzaludno sam tražio mrvicu emocije u toj birokratskoj hladnoći vrha Ministarstva branitelja, uzaludno sam danima tražio po novinama bijesnu reakciju nekog političkih lidera. Nigdje ni riječi, samo grobna tišina hrvatske političke mrtvačnice. I taj trenutak valja zapamtiti ne samo kao još jedan Mesićev ekshibicionizam, ne čak ni kao «još jednu pobjedu partizana», premda su partizani još u ranim radovima pokazali da imaju problema s političkom nekrofilijom.

Mržnja prema ideološkim neprijateljima bila je tolika da su nakon 1945. doslovno preoravali upravo ona groblja na kojima su im neprijatelji bili pokopani. Dakle, ima se odakle crpiti tradicija političke nekrofilije.

No, velim, nije poanta ni u tome. Ono što u ovoj priči boli i budi nespokoj jest nevjerojatna šutnja svih mogućih političkih lidera te poruka ministrice branitelja da eto zakon sada dopušta pokope s počastima i da, dok se zakon ne promijeni, primjena nove inicijative nije moguća.

Glede njezina osobnog mišljenja o inicijativi mediji su prenijeli njezino mišljenje da bi «to mogla biti tema za eventualno razmišljanje kada bi situacija uistinu bila katastrofalna, a ona to nije». Nije, dakle, nemoguće da se ta stvar promijeni niti da ona tu promjenu prihvati.

Ova bizarna inicijativa u osnovi je dobar podsjetnik na sustavnost kojom se kao u streljani ruše jedna po jedna ikona ove države, to je podsjetnik da Titovi politički diverzanti uspješno postavljaju eksploziv pod svaki važniji potporni stup na kojemu počiva ova sve više «nomotehnička» država.

Ima li i jedne relacije koja nije promijenjena nakon 3. siječnja? Iste te branitelje najprije su poput zvijeri hvatali ne bi li svakome dokazali barem po jedno ubojstvo nedužnog Srbina pa je otvorena hajka pod egidom «lažni branitelji» te su poput nesretnog Bešteka invalidi morali Račanovima ministrima pokazivati proteze! Onda su generali postali drugo ime za zločince pa su uz pomoć medija koji su zdušno pružili svoje eskort usluge, generali medijski likvidirani poput glinenih golubova.

Onda su Domovinski rat zapravo tretirali kao džentmenski dogovor Tuđman – Milošević pa je postalo logično da se ne zna tko je kome agresor. Sada imamo film o Vukovaru, gdje Siniša Glavašević više nije hrabri heroj, sada po Vukovaru otkrivamo srpske Schindlere, a zadnjih se dana tvrdi i to da prva žrtva balvan-revolucije nije Hrvat, već Srbin.

Sve smo, dakle, mitove srušili, svu smo povijest preorali, nemojte se čuditi ako se sutra probudimo u zajednici balkanskih suverenih država. Jer, ako ne uspije ova lavovska borba Ive Sanadera da pod svaku cijenu uđemo u Europsku uniju, na drugoj je strani sve spremno za rezanje vrpce.

Mitrovićeva Pink televizija već postavlja odašiljače po Hrvatskoj. Svi su, dakle, grubi poslovi već odrađeni, sva je povijest promijenjena, ostaje još samo zadnja nada: hoće li u kontranapadu ove utakmice svih utakmica Ivo Sanader zabiti gol u 90. minuti i tako nas spasiti od ispadanja u drugu ligu!