Bestidni profiteri bijede

Preteška je kazna kad vas takav moralni stup društva, oličenje pravednosti i poštenja kao što je gradonačelnik Milan Bandić, pribije na stup srama. Još i ako se osuda temelji na principu socijalne pravednosti i solidarnosti, čiji je smisao rječito opisao govoreći o “manjini koja ima, koja se u utakmici rada i kapitala snašla, i koja u krizno i recesijsko vrijeme ne želi podijeliti teškoće s onima koji nemaju”, onda mora biti debelokožac svatko takav ako se ne srami. Ili nema IQ viši od 0,5, kako je kao kakvu poznatu jednadžbu samodopadno ispalio Bandić. Svoj projekt “pravde i solidarnosti” naš Robin Hood makijavelistički brani svim sredstvima pa i kršenjem zakona! Tko bi odolio takvoj moralnoj vertikali!? Eto, i hadezeovci plaćat će nezakonitu cijenu za vrtić, dakako uživajući u okretanju esdepeovaca na ražnju, koji su isto digli ruke od Bandića upirući prstom u Vladu i HDZ kao ionako za sve krive.

Nije Bandić takav bio kad je grad trebalo braniti od posezanja bogataša, kao u slučaju tajkuna koji se snašao za krize u Varšavskoj ili pri registraciji jahte, ali ne i u vožnji morem. Dapače, ni sada kad govori o bogatima Bandić ne misli na svoje prijatelje, Horvatinčića, Šelendića i ine, već na naivce koji drže da se trud i rad isplati, da će i oni, a ne samo društvo, prosperirati od ulaganja u sebe, a ne u snalaženje. Za utjehu roditeljima s iznadprosječnim primanjima, kojima je Bandić nabacio crvenilo na lice, osobito ako njegov model naplate vrtića smatraju nepravednim, neka promisle kako li se tek zbog Bandićeva moraliziranja osjećaju njegovi prijatelji, politički istomišljenici i poslovni partneri koji su se “snašli u krizno vrijeme”. Srame li se profiteri njegovih nezajažljivih političkih ambicija koje je pothranjivao dijeleći šakom i kapom milijunske donacije i izvan zemlje, govoreći pritom s onim adekvatno značajnim izrazom na licu, kao da je reinkarnacija Majke Tereze: “Kad god budem mogao uraditi nešto, to ću i napraviti!”. Ako vam je s obzirom na svoj moralni integritet ipak nametnuo dvojbu “Sramiti se ili ne?”, sjetite se kako besramno duboko poseže i u džepove vas koje sada izlaže javnom ruglu i sramoti, iako mu i vi doslovno dajete kruh koji jede sa svojom prekomjernom poslušničkom svitom. Sjetite se s kakvom lakoćom i bahatošću troši za precijenjene projekte kao da je sve sam zaradio ili dobio na lutriji, srozavajući metropolu urbanistički, financijski, gospodarski te nadasve socijalno i moralno. Tko se treba sramiti što su u Zagrebu kontejneri sa smećem postali društvena scena, stjecište sve intenzivnije socijalne kompeticije, gdje je sve veći broj onih u poodmakloj dobi koji prebirući po otpadu nalaze smisao života postajući tako učestala slika da na simbolici Zagreba zasjenjuju kumice. Unatoč najvećem prirezu! Bandić i sam priznaje da je tek u trećem mandatu spoznao kako je nepravedan bio njegov socijalni model da bi sad kreirao nepravedan do boli. Kakva je to pravda koja se ne temelji na aktualnom i stvarnom prihodovnom, imovinskom i prebivališnom stanju!? Sramotno je, a ne pravedno da obitelji i s primanjima od samo 6004 kune daju 200 kuna za vrtić, dok one i s više od 20 tisuća kuna po članu ne samo da dobivaju pomoć od po 54 tisuće kuna za treće i svako sljedeće dijete nego im je i vrtić besplatan. Što je tu pravedno ako gradski budžet pune samo neke obitelji s djecom!? Umjesto da se socijalno osviješten bori i za besplatan predškolski odgoj jer je i to ulaganje u našu budućnost, bez obzira jesmo li ili nismo roditelji. Stoga je Bandićevo pozivanje na pravdu i solidarnost uz favoriziranje muljatora koji fiktivnim prijavama unatoč iznadprosječnom imovinskom statusu ostvaruju beneficije kao siromasi, jedan od najbestidnijih ispada političara koji i sam populističkim forama profitira od siromaha temeljeći na njihovoj neimaštini svoju političku egzistenciju. S takvim se licemjerjem idealno sljubljuje isprazno prepucavanje gradskog SDP-a i HDZ-a.