Bez euforije nakon Hluboke!

Sloveniju su na tzv. Gymnichu, neformalnome sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije, protekloga vikenda u Hlubokoj nad Vltavom žestoko opalili po nosu zbog blokade hrvatskih pristupnih pregovora, odnosno zato što “dvostranim sporom ometa europski interes”, kako je to rekao britanski ministar David Milliband. Praktično svi su ministri imali što reći na račun Slovenije.

Finac Alexander Stubb, koji je pazio da ne oteža zadaću svojega sunarodnjaka europskoga povjerenika za proširenje Ollija Rehna, ustvrdio je, doduše, da nije riječ o pritisku na Sloveniju, no odmah je dodao: “Ali ni na Hrvatsku!”.

Domaćin skupa češki ministar Karel zu Schwarzenberg pred početak je Gymnicha najavio da će “pritisnuti obje strane”, ali je na njegovu završetku, odgovarajući na Večernjakovo pitanje bi li na slovenski zahtjev ponovno bio spreman odgoditi Međuvladinu pristupnu konferenciju EU i Hrvatske, uzvratio: ”Ne vidim razlog za novu odgodu.”

Slovenski ministar Samuel Žbogar nastojao je, dalo se shvatiti iz novih ljubljanskih spinova, uvjeriti kolege da Slovenija mora zadržati blokadu barem do lipanjskih europarlamentarnih izbora, a “plašio” ih je i padom vlade Boruta Pahora odustane li od zahtjeva za hrvatskim morem i tlom. Ma koga u EU briga za slovensku vladu, pogotovo nakon što je, usred češkoga predsjedanja Unijom, češki predsjednik Vaclav Klaus, europskeptik i neoliberal, srušio vladu Mireka Topolaneka!

Učinio je to ne bi li odgodio prihvaćanje Lisabonskoga ugovora u češkome Senatu nadajući se da bi ga Irci, ne ostanu li sami, i na ponovljenome referendumu mogli odbaciti.

Ljubljana je, međutim, Lisabon ratificirala i to je jedino što Europu od slovenske unutarnjopolitičkih razmirica zanima.

Upravo je Milliband jasno pokazao da Pahorova vlada, zato što svojim ponašanjem prema Hrvatskoj naginje krajnjoj desnici, ne može računati ni na solidarnost drugih pripadnika Stranke europskih socijalista.

Razbio je Milliband time i mit, koji se još ponekad pojavi u hrvatskim glasilima, da se London protivi članstvu Hrvatske. Čak i austrijski diplomatski izvori ističu da vlada Gordona Browna podupire ulazak Hrvatske, iako dodaju da se “Britanci nadaju da će brzim proširenjem razvodniti EU”, tj. udaljiti je od političke unije.

Hrvatska je zaista imala teškoća s Britancima tijekom posljednje konzervativne vlade kada je ministar vanjskih poslova bio Douglas Hurd, koji je imao poslovne interese u Srbiji, te zbog londonskoga kontriranja širenju utjecaja Berlina na ovo područje. No, Hurda odavno nema u Foreign Officeu, a pod Angelom Merkel Njemačka se zatvorila u vlastitu kućicu, pa je i potonji argument otpao.

Dok ovo pišem, ne znam je li Zagreb odlučilo što će odgovoriti na posljednji, tajni, Rehnov “kompromisni prijedlog”. O njemu ne znamo ništa doli da je, zapravo, “zbirka prijedloga”, koje hrvatski pravni stručnajci “pomno razmatraju”.

Što god da u njemu piše, Zagreb bi pogriješio da ga, nakon Hluboke, trijumfalno odbije, kako najavljuje “Jutarnji list”. Rehn je, naime, dobio jednodušnu potporu ministara za svoje “napore” – iako ne i za konkretan prijedlog – pa bi hrvatski odgovor, bez cjelovitoga prihvaćanja ili odbijanja, trebao sadržati upravu tu pravnu raščlambu Rehnovih zamisli.

“Crvena crta” je, uvjeravaju nas hrvatski diplomati, da tijek granice, u skladu s međunarodnim pravom, mora odrediti međunarodno sudsko tijelo. A to može biti i ad hoc arbitraža, ukoliko je provode ugledni sudci s iskustvom u takvim pitanjima.