Dok se u kuloarima već najavljivala smjena ili barem ostavka ministrice Ane Lovrin, bivša je zadarska gradonačelnica dobila punu podršku premijera Sanadera!
Zapravo to i nije iznenađenje jer šef se HDZ-a rijetko odriče vjernih ljudi ako na to nije baš prisiljen. Ana Lovrin dosad, doduše, nije povukla nijedan prepoznatljiv potez u dvije godine mandata, no pitanje je je li se to od nje uopće očekivalo.
Zato je donekle pravedno prema ministrici kad premijer kaže kako reforma pravosuđa nije posao samo ministra pravosuđa, nego cijele vlade, pa čak i društva u cjelini.
A prošli saziv Sabora, s istom većinom, nije proveo čak ni smanjenje broja sudova plašeći se reakcije birača u malim mjestima, koji su strahovali da će ostati bez “svoga suda”. No, ukidanje i spajanje pojedinih sudova, iako bi trebalo donijeti uštede, ipak je donekle sporedno pitanje u reformi pravosuđa, a ključnih poteza jednostavno nije bilo.
No, to je sve bilo poznato i nakon izbora, kad je bila idealna prilika da se osnaži ministarstvo pravosuđa. No, prilika je propuštena i Ana Lovrin nije se mogla vratiti u Zadar. Prema nekim izvorima, nekadašnji ministar, danas uspješan odvjetnik Miroslav Šeparović odbio je ponudu da se vrati na to mjesto.
Nakon toga u igri je bilo još jedno ime, no na kraju ni taj drugi kandidat nije prošao i kocka je pala ponovno na Anu Lovrin. Još jednom se zaista pokazalo da su kadrovske zalihe HDZ-a zaista nejake, kako im to spočitava suparnički SDP.
Zato je razumljivo da zasad zaista neće biti ništa ni od smjene ni od ostavke, pa ministrica praktično dobiva novu šansu.
Pa sad može prionuti poslu, pojačati rad na uređivanju gruntovnica ili na izmjenama zakona, na popunjavanju sudova sucima i savjetnicima tamo gdje nedostaju i slično. No, u pravničkim krugovima novi sastav vrha Ministarstva, koji bi taj posao trebao provesti, izaziva skepsu, iako su odnedavno čak tri državna tajnika.
K svemu, nikakvim radom ministrice i njezina osoblja neće se postići ključni uspjesi koje očekuju ne samo u Europskoj komisiji nego i u hrvatskoj javnosti. A to je stvaranje osjećaja da zaista postoji politička volja da se korupciji presijeku kanali kojima iz vlasti dobiva poticaje. A tu zasad pomaka nema.