Sredinom prosinca 2011., deset dana nakon što je Hrvatska u Bruxellesu potpisala pristupni ugovor s Europskom unijom, u Zagrebu je objavljen jedan poziv za tzv. grant shemu, dodjelu nepovratnih sredstava u iznosu od 4,45 milijuna eura iz fondova EU. Dijelio se, dakle, besplatan novac. Mali i srednji poduzetnici trebali su se javiti i dobiti između 50 tisuća i 200 tisuća eura po svakom odobrenom projektu. Čitava procedura primanja i obrađivanja pristiglih zahtjeva, koja prethodi samom ugovaranju, trajala je do travnja ove godine. Šesnaest mjeseci je, dakle, trebalo da Hrvatska administrativno obradi natječaj na kojem se dijele četiri i pol milijuna eura iz proračuna EU. Lijepo je da smo uspjeli podijeliti taj novac poduzetnicima, ali veliki problem koji se nameće iz iskustva ovog jednog od nebrojeno mnogo natječaja koji nas čekaju glasi: ako administrativno nismo sposobni u godinu dana obraditi natječaj u iznosu od 4,45 milijuna eura, kako ćemo se nositi s natječajima od 30 ili 40 milijuna eura koji nas čekaju iza ugla?
Bolna je istina da Hrvatska nije dovoljno administrativno spremna za kvalitetno povlačenje novca iz fondova EU. A to je samo jedan od nedostataka među kojima su i nedostatak strategije i nedovoljan broj već spremnih velikih projekata. Negdje bi se trebalo oglasiti zvono za uzbunu jer, u suprotnom, Hrvatska bi se zaista uskoro mogla probuditi sa sviješću da je više uplatila u proračun EU nego što je primila u isplatama. Dogodi li se to, bili bismo prva država koja prvu godinu članstva u EU završava kao neto uplatiteljica, a ne neto primateljica iz zajedničkog europskog proračuna.
Prošli tjedan u Bruxellesu se održavala manifestacija “Open Days”, 11. europski tjedan regija i gradova, ali Hrvati koji su na toj manifestaciji predstavljali županijske i lokalne vlasti još imaju vezane ruke zbog blokade u ministarstvu u Zagrebu. Sve dok Ministartsvo regionalnog razvoja ne izradi i ne dobije odobrenje za Nacionalni strateški referentni okvir, hrvatske županije i Grad Zagreb ne mogu početi raditi svoje razvojne strategije. To možda prosječnom građaninu zvuči kao nevažan birokratski problem, ali i obični građani trebaju znati kako funkcioniraju fondovi EU. Novac se ne pojavljuje iz čistog zraka, natječaji se ne isisavaju iz malog prsta, nego iz strateških dokumenata. Vaš projekt se ne ocjenjuje prema kriteriju koliko ste uporni i očajni u moljenju novca, nego prema tome koliko se taj projekt uklapa u ukupnu strategiju.
Sve dok nema strategije, nema ni operativnog programa, nema ni natječaja, nema ni projekata, nema ni povlačenja novca iz EU. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić kaže da će njegovo ministarstvo imati novu nacionalnu strategiju do 1. siječnja. U međuvremenu, neke baltičke zemlje već su predale svoje strateške dokumente i svoje operativne programe. Te zemlje već naveliko rade po tim dokumentima, odnosno investiraju novac u pripremu projekata, što je također iznimno važno jer projekt treba biti potpuno spreman kad ga se prijavljuje za novac iz fondova EU. Spreman znači da mora imati građevinsku dozvolu, imovinsko-pravno čistu situaciju (što je u Hrvatskoj prečesto problem koji usporava sve investicije), studiju utjecaja na okoliš, tzv. cost-benefit analizu… Osim nedostatka strategije i potkapacitirane administracije za upravljanje fondovima EU, dodatni problem Hrvatske u ovom trenutku je to što jednostavno nema dovoljno spremnih projekata. Prvi dan našeg članstva u EU, iz Bruxellesa je stigla vijest da je za investiranje u modernizaciju vodoopskrbe u dva hrvatska grada, Poreču i Osijeku, odobreno 102,7 milijuna eura. Gdje su drugi projekti? Osijek je svoj projekt pripremao posljednjih pet godina i zato je bio spreman prvi dan članstva. Grad Zagreb, primjerice, tek sad ulaže u pripremu nekih tako velikih projekata kao što je pročistač u Osijeku. Dodatni je problem što u Hrvatskoj nema dovoljno novca ni za pripremu projekata. Suprotno uvriježenom mišljenju, EU ne daje novac. EU dodaje novac na iznos koji ste vi već uložili u svoj projekt. Na što će EU dodati svoj novac ako Hrvatska nema novca da pripremi projekt? Sve to stvara začarani krug. Nema novca za pripremu, nema strateške podloge, nema dovoljno brze i učinkovite administracije koja će provoditi natječaje. Svega toga nema, jedino ima novca za Hrvatsku u proračunu EU – nešto više od milijardu eura godišnje koji su nam nadohvat ruke. No, ne budemo li ih znali uzeti, i te milijarde će nestati.