Bez Tuđmana nema Banskih dvora

Nekim bi se političkim strankama naglo povećali izborni izgledi kad bi odlučno i načelno – zašutjele. Kad, naime, govore, najčešće govore u korist vlastite štete. Primjera je bezbroj, a jedan od najboljih je nerazumna, netočna i uglavnom prizemna kritika povijesne uloge prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Dok narod (građani) Tuđmana cijeni i voli – što je pokazala i nedavna Večernjakova anketa o najzaslužnijim osobama za nastanak Republike Hrvatske – pojedini se ideolozi utjecajnih partija ubiše u dokazivanju da je Tuđmanovo blistavo desetljeće u povijesti slobodne Hrvatske bilo vrijeme mraka. Prema njihovu mišljenju za rastjerivanje birača, “povratak Tuđmanovim vrijednostima je najgore što nam se može dogoditi”. Toliko su zaslijepljeni svojom iracionalnom antituđmanovštinom da nisu mogli odšutjeti ni dodjelu (inače jedva zamjetljive) državne nagrade izvrsnom i vrlo čitanom piscu. Navališe kljunovima i kandžama na čovjeka samo zato što je pokojni Tuđman njegove knjige držao na svom noćnom ormariću! Kad već ne mogu čkomiti, zaslužuju sve što im se događa i što im “se može dogoditi” na skorim izborima. No, najopasniji su im protivnici vlastiti antituđmanovski argumenti.

Na prvome je mjestu te ofucane pjesme optužba da je Tuđman dijelio BiH i da je s tom namjerom stvorio Herceg-Bosnu. Da je BiH podijenjena država i da u toj podjeli Tuđman nema ni najmanjega udjela te da je treći entitet – zvali ga Herceg-Bosna ili nekako drugačije, svejedno je – legitimna tema u traženju političkog rješenja za susjednu državu (koja ovakva kakva jest ne funkcionira), to je danas jasno svakome tko radi u korist BiH. A što se tiče Tuđmanove politike prema BiH, ona se uvijek u osnovi svodila na jedno: Hrvatskoj je u interesu jedinstvena i neovisna BiH, a ako kojim nesretnim slučajem dođe do njezina raspada, Hrvatska ne može biti nezainteresirana. U čemu bi tu bila Tuđmanova krivnja?

Drugi je veliki Tuđmanov grijeh navodna zloporaba tajne policije u kontroli političkih protivnika i masovnih medija. Kad bi to bilo samo djelomično točno, Tuđmanovi bi kritičari imali dugačak popis političara koji su devedesetih čamili po zatvorima i isto tako pozamašan popis zabranjenih javnih glasila. A imaju li? Imaju figu. Da malo bolje pogledaju oko sebe, vidjeli bi da je danas, u doba punih medijskih sloboda, znatno manje javnih tribina za kritiku vlasti nego što ih je bilo za vrijeme Tuđmana. Svi ti kukurikavci koji danas kukuriču da je Tuđman zatirao slobodu govora, u Tuđmanovo mračno doba i nisu radili ništa drugo nego derali Tuđmana i tuđmanovce. Neka na isti način pokušaju udariti po današnjim moćnicima!

Da, Tuđman je u mnogočemu griješio – previše se npr. osvrtao na pakosti sitnih duša ili, kako je sam znao reći, stoke sitnog zuba – ali nikad u bitnome: Republika Hrvatska stvorena je pod njegovim vodstvom.

Tko god, dakle, na predstojećim izborima kani propovijedati da je “povratak Tuđmanovim vrijednostima najgore što nam se može dogoditi”, neka prekriži Banske dvore.