Bh. čestice brže od svjetlosti

Navodno se znanstvenici CERN-a otkrili čestice koje su brže od svjetlosti. Ako je to istina, onda je i Einsteinova teorija relativnosti relativna. Akademik Vladimir Paar, kojem na ovim prostorima apsolutno nema para kada je o relativnome i apsolutnom riječ, reče kako bi postojanje čestica bržih od svjetlosti značilo to da bi ljudi iz sadašnjosti mogli mijenjati događanja u prošlosti.

Ne znamo za ostatak svijeta, ali u BiH prošlost mijenja tko kada i kako hoće. Moguće i zato što su čestice brže od svjetlosti zapravo čestice - mraka! Vraćanje u prošlost u Bosni i Hercegovini je svakodnevnica. Prije 20 godina lideri triju konstitutivnih naroda raspravljali o budućem ustroju BiH, uz tutorstvo međunarodnih moćnika.

Dogodilo se što se dogodilo, a sve je vraćeno na početak. Pa se lideri triju konstitutivnih naroda opet sastaju, rastaju i opet sastaju, ali ne ide. Jer jedni po svaku cijenu hoće više nego im pripada pa čitava BiH propada. Sastančenja i rastančenja smjenjuju se filmskom brzinom, nakon okruglih stolova na ćoše nastavlja se sa švedskim stolovima i novim folovima.

Pa sve skupa i skupo podsjeća na posjet pisca Branka Ćopića jednoj hercegovačkoj općini u vrijeme bivšeg sustava kojeg neki na svoj način baštine i danas. Općinari su popularnog pisca vodali po tadašnjim OUR-ima i SOUR-ima, a Branko je više volio čašicu razgovora o veselim temama. Onda mu općinari rekoše kako će ga sad odvesti na mjesto gdje se reže hercegovački kamen.

- Ja bih više volio da me odvedete na neko mjesto gdje se reže pršut - uzvrati im Ćopić, autor “Osme ofenzive”.

No, neki bi u BiH devetu ofenzivu pa ako treba i desetu, nije u pitanju. U BiH nije riješeno nacionalno pitanje, a puno je onih koji misle da će ga riješiti navodnom socijaldemokracijom pa na djelu imamo demokraciju na socijali. Neki se u BiH znalački znaju prerušiti pa podsjećaju na razgovor u prodavaonici lovačke opreme.

- Imate li maskirne hlače? - upita lovac prodavačicu.

- Imamo, ali toliko su dobre da ih ne možemo pronaći - uzvrati prodavačica.

Jedni i dalje po svojim znalačkim udarcima po duhu Daytona, Ustava i BiH sliče Chucku Norrisu čiji se udarci ne mogu vidjeti ni na usporenoj snimci.

Zna se kome je hrvatsko biračko tijelo dalo svoj duh, ali što ti vrijedi ako duh Daytona i duh BiH ne vrijede. Nakon vrćenja u krugu pregovora došlo se do saznanja da nema smisla pregovarati dok se ne dogovore koncepti.

No, politički konceptualisti i nadrealisti opet će po svome pa bi se BiH, zahvaljujući česticama bržim od svjetlosti, to jest česticama mraka, mogla vratiti i u 1878. godinu, na Berlinski kongres. No, Washington ne želi ići tako daleko u prošlost, Bruxelles također. Da je BiH ipak najbliže Bruxellesu, govori i podatak da se mnogi bh. građani žele nastaniti u Belgiji. Ili je to zato što Belgija već godinu i pol dana nema Vladu pa se građani BiH tu osjećaju kao kod kuće.

No, vlasti tvrde kako će svi lažni azilanti iz Belgije biti vraćeni u BiH. Ili će se nastaniti u Danskoj u kojoj je u vrijeme Hamleta bilo nešto trulo pa bi se, zahvaljujući česticama bržim od svjetlosti, mogli osjećati kao kod kuće. Brojni gospodari svijeta i BiH, kao klinci oduševljavali su se stripovima o Chicu i Zagoru. Prije nekoliko dana preminuo je autor stripa o Chicu i Zagoru, Sergio Bonelli, ali trebao bi još biti živ osjećaj za pravdu, koju su ova dva strip-junaka usadila u srca i duše svojih nekadašnjih štioca i štovaoca. Ali ne lezi, vraže! Na sceni su neki drugi stripovi i tipovi. Izgubili su i osjećaj za prostor i vrijeme u kojem se nalaze. Pa se ponašaju kao onaj gospodin sa skupocjenim satom na ruci, kojeg upitaše klinci:

- Čiko, koliko je sati?

- Nemam pojma, pitajte Zagora - uzvrati im “gospodin”.