BiH bez Hrvata ne može proći ni pretkolo, a kamoli prezimiti u Europi

Burno je bilo ovih dana na MFF-u. Bura na Mediteranu uobičajena je stvar, ali na pojedinim mediteranskim prostorima burno je i previše. I to što južnije, to burnije. Bude i juga, posebno na prostorima bivše Juge. A najviše u BiH koja je bila Juga u malom, što joj donosi velike probleme. Neke države na Mediteranu imaju problema s granicama, a neke još veće unutar granica. Na MFF-u gledali smo film “Obrana i zaštita“, koji 13. rujna stiže na Dane filma u Mostaru, gradu bez političke obrane i zaštite. Možda nakon mostarske premijere Jelčićevog filma, ovjenčanog Zlatnim arenama i Srcima Sarajeva, u bh. političkoj areni bude puno toga jasnije. Hoće li se političko srce Sarajeva smilovati pa da i Mostar bude ustrojen kao Sarajevo i ostali gradovi u BiH? Mogu li dušobrižnici BiH učiniti nešto s Mostarom i bh. Hrvatima, a da ne gube dušu, ili će se s Mostarom tjerati po starom, a s konstitutivnom nacijom kao s nacionalnom manjinom, odnosnom folklornom skupinom koja može poslužiti kao priča za malu djecu o multikulturalnosti BiH? Nadbiskup Luigi Pezzuto, novi apostolski nuncij u BiH, izaslanik pape Franje, za Večernji list reče kako se snaga jednog naroda ne mjeri njegovim brojem. No, u BiH previše je onih koji svoju brojčanost pretvaraju u slabost BiH. Stižu nove konstrukcije oko rekonstrukcije izvršne vlasti FBiH, a pojavljuju se nove konstrukcije oko rekonstrukcije BiH. Nakon nekonstruktivnih prijedloga vezanih za ukidanje županija, pojavila se konstruktivna konstrukcija oko ukidanja FBiH. Bez ravnopravnosti bh. Hrvata svaka konstrukcija u BiH nije konstruktivna, ali je zato kontraproduktivna. Marinko Čavara, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a BiH u ZD Parlamenta FBiH, kazao je kako neće nazočiti sastanku Kolegija ZD Parlamenta FBiH s Kolegijem Vlade FBiH jer je, kako je naglasio, sadašnja federalna Vlada izabrana nezakonito te da se tako i ponaša. Philip Reeker, zamjenik pomoćnika američkog državnog tajnika, zadužen za europska i euroazijske pitanja, razgovarao je domaćim i stranim dužnosnicima u BiH oko provedbe potrebnih reformi kako BiH ne bi više zaostajala na putu u NATO i EU. Aleksandar Bocan Harčenko, ruski veleposlanik u BiH, reče da je trajno rješenje samo ono koje uvažava jednakopravnost bh. Hrvata. Ako je istina uvijek u sredini, onda ne bi bilo nikakvih problema. No, problem je u tome što je BiH sredina u kojoj svako rješenje ima problem. Problem su Hrvati, a BiH bez Hrvata ne može proći ni pretkolo, a kamoli prezimiti u Europi. Neki u BiH i dalje Amerikancima prodaju priču: - Kad mi uđemo u Europu, bit će to Amerika! Ameri bi trebali znati da BiH s neravnopravnim narodima može biti samo - Južna Amerika. Pa zar nitko u BiH ne može riješiti zagonetku: Dva brata rođena su isti dan, na istom mjestu, od istih roditelja, a nisu blizanci. Kako je to moguće? Jednostavno zato što su rođeni kao – trojke! A neki navalili da se radi o blizancima i gotovo. Hrvati u BiH osjećaju se kao onaj hrvatski pisac koji se nakon Drugog svjetskog rata našao u zatvoru. Ori obilasku zatvorenika sreo ga je kolega pisac, ideolog Partije, i pitao ga: - Od kad nisi na slobodi? - Od oslobođenja - pojasnio mu je. Štefan Fuele kazao ja kako je sve teže braniti BiH u EU. No, još je teže braniti Hrvate u BiH. Politička škola skupo je plaćena, a počinje i nova školska godina. Ne samo ona u prosvjeti. Neće se valjda opet nastaviti kao do sada, razgovarati o pregovorima, pregovarati o dogovorima. Kao u nezgodnoj zgodi kad je Fata dva sata razgovarala ispred ulaznih vrata. Mujo je upita: - S kime si to dva sata razgovarala ispred vrata? - S komšinicom, nije imala vremena ući unutra – pojasni mu Fata. Ako se tako i slično tome nastavi, nastavit će se i bauljanje BiH po balkanskim bespućima povijesne zbiljnosti i neozbiljnosti. Prostori BiH od Berlinskog kongresa, Versaillesa i AVNOJ-a prošli su sve i svašta, a od Daytona puno toga ne prolazi. Samo vlakovi za Europu i vrijeme nepovratno prolaze, što previše podsjeća na nezgodnu zgodu s Mujom, radniku na željeznici, kad je odlazio u mirovinu. Direktor ga je pozvao u svoj ured kako bi mu uručio prigodan dar i pozdravio se s njim. Mujo se na oproštaju obrati direktoru: - Možete li mi, direktore, odgovoriti na jedno pitanje? - Samo pitaj! - Zašto sam ja 40 godina uporno tukao čekićem u kotače vlaka?!