BiH u EU plovi čamcem - jedni love ribu, drugi veslaju, a od trećih traže sisanje vesla

Na summitu u Sarajevu odlučeno je da zemlje zapadnog Balkana moraju odlučno odlučiti o svom putu u Europsku uniju. Većina ih je odlučila da će o tome odlučno odlučiti koliko sutra, ali ako im to bude malo, onda malo sutra. Odgovorni se neodgovorno pravdaju i kažu kako se oni malo pitaju. A što je u pitanju, pitanje je SAD. Pa i dalje ostaje pitanje je li jugoistočna Europa možda Bliski istok Europe ili njezin daleki jug. Po onoj – što južnije, to tužnije.

Ponovno se ponavlja kako bi Bosna i Hercegovina mogla postati crna rupa Europe ne krene li u Europu. A oni koji nude raznorazna rješenja ne znaju ni što s rupama u Norveškoj i Meksičkom zaljevu iz kojih sukljaju vulkanska lava, pepeo i dim te nafta i plin.

BiH i dalje u EU plovi čamcem u kojem jedni love ribu, drugi veslaju, a od trećih traže da sisaju veslo. Veselo, nema što. Što učiniti da se to promijeni, pitaju se jedni, a drugi traže odgovor na pitanje što ne učiniti da se stanje održi. Jer ih takvo stanje održava. Pa su jedni za razdvajanje entiteta, drugi za spajanje županija, treći za nešto četvrto i tako sve u šesnaest. Pa svako malo imamo gužvu u šesnaestercu, podmetanja nogu, potezanja za rukav, udaranja laktom, dosuđene i nedosuđene penale. Bijela točka pretvorila se u crnu, a rezultat je - neriješen.

Igraju se dvostruke igre, veliki broj odgovornih glumi Messija, ne znaš hoće li lijevo ili desno, naprijed ili natrag, hoće li pucati ili dodati. Umišljaju da su i Chuck Norris iz najnovijeg vica:

Chuck Norris trči za dvojicom lopova, jedan lopov ode na jednu, drugi na drugu stranu. A Chuck Norris za njima!

U dvostrukoj igri zabije se puno autogolova pa se politički igrači takvih igara često ponašaju slično pučkoškolcu koji po povratku iz škole govori:

- Daj, Bože, da je Madrid glavni grad Norveške!

- Zašto, sine? – upita ga otac.

Danas smo imali kontrolni iz zemljopisa – objasni sinčić.

- Otac ga potom upita:

- Sine, voliš li ti ići u školu? - Volim, tata, ali ne volim biti u njoj – objasni sin, sličeći onim bh. političarima kojima se jako sviđa putovanje BiH u Europu, ali više vole puno toga što Europi nije ni nalik.

U vrijeme kada se obilježava stotinu godina od posjeta cara Franje Josipa BiH stigao je Ivo Josipović, predsjednik svih Hrvata. Nakon Franje Josipa, u BiH je često dolazio Josip (Broz), potom Franjo (Tuđman), a sad, evo, i Josipović. I ne samo on, nego i velika svita iz cilega svita. Kažu kako će na stotu godišnjicu posjeta Ferdinanda Sarajevu 2014. godine u BiH stići još veća svita iz cilega svita te konačno učvrstiti nove – principe! A one stare smjestiti u ropotarnicu povijesti. I paziti da se povijest ne ponovi.

Hoće li zapadna civilizacija dati snage onima koji je u BiH stoljećima baštine, pitanje je SAD. Ili sami moraju biti agilniji, možda i agresivniji pa onoj: Tko kuca, otvorit će mu se! Bh. Hrvatima ne smije se dogoditi kao Mati na radnome mjestu. Vlasnik tvrtke kao antirecesijsku mjeru predloži otpuštanje trojice radnika.

- Šefe, pametnije je otpustiti samo Matu, on radi za trojicu – zaključi direktor.