Bilo ga pa nije

Tražeći brisovnicu iz HSLS-a, Dražen Budiša podsjetio je ne samo na sebe nego i na nekadašnji te na sadašnji HSLS, na njegov “sjaj i bijedu”. Dok jedni uvjeravaju da je traženje brisovnice kraj Budišine političke karijere, drugi su uvjereni da je upravo to njegov novi politički početak.

 I jedni i drugi ne daju se “krstiti”, uvjeriti da je moguće i suprotno onome što oni misle. Otkad se povukao iz politike i otišao na selo, Budiša se u javnosti povremeno pojavi kao politički komet, bljesne i opet nestane. I ovoga se puta pojavio i nestao, a sve malobrojniji zainteresirani za “zvijezde repatice” ostali su zatečeni razglabati o razlozima Budišine pojave. Kako su politički hilijasti i suprot njima, neskloni Budiši, u njegovoj javnoj pojavi odčitali ni manje ni više nego najavu kandidature za budućeg predsjednika Hrvatske, a kao glavnog patrona Budišine kandidature proglasili vlasnika Školske knjige Antu Žužula, poduzetnik je ljutito opovrgnuo da se bavi takvim naumom.

Kani li ili ne kani još jednom pokušati postati hrvatskim predsjednikom, Budiša nije objašnjavao. Samo je Žužul objašnjavao da ne skuplja sponzore za Budišinu kampanju. Kao da bi potpora Budiši bila nešto neprimjereno!? Podsjetimo li se tko je sve želio biti predsjednikom Hrvatske – zašto bi to bilo neprispodobivo Draženu Budiši? Zato što se povukao iz politike? Pa i Stipe Mesić, prije nego što je postao predsjednikom, zapravo je već bio otišao u političku penziju. Drugo je, pak, žele li “nevidljivi igrači” nekog poput Budiše vratiti na vidjelo i u političku igru.

Da u političkoj igri i dalje namjeravaju ostati, pokazuju i “ostaci ostataka” nekoć i Budišina HSLS-a. Uz HSP, koji je sebe doživljavao kao tvrdi grad, a pretvorio se u ruševinu, HSLS je druga građevina koja se već dugo urušava. Poslije izbora lucidni je Željko Pervan staru uzrečicu “sam kao prst”, preinačio u “sam kao Đapić u Saboru”. Lako se mogla dogoditi i inačica: sam kao Đurđa, odnosno – sam kao Čehok.

Da se to, a možda i gore, valjda ne bi zbilo nakon idućih izbora, pročulo se da se nekadašnja Budišina stranka priprema za simbiozu s HNS-om. Toj se mogućnosti Budiša toliko razveselio da je zatražio da ga ispišu iz HSLS-a. Kako se ondje već odavno “priženio” bivši Budišin “osmi povjerenik” Jozo Radoš, i preostali se iz HSLS-a valjda uzdaju da im je budućnost s Vesnom Pusić i Radimirom Čačićem, da mogu opstati u simbiozi poput moruzgve i raka samca.

Koliko su Đurđa Adlešič i Vesna Pusić jedna drugoj simpatične, nisu nakon izbora krile. No, jedno je simpatija, a drugo politika. Nakon što se nekad brojni HSLS s vremenom pretvorio u političku ubožnicu iz koje su se svi razišli kao rakova djeca, sve je izglednija budućnost da bi HSLS mogao postati svojevrsni rak samac. Dražen Budiša je definitivnim političkim samcem postao kada su ga za šaku vlasti prodali “njegovi ljudi”. Vjerovao je u njihovu čast, no njima je bila draža Račanova vlast.

S gotovo jednakim objašnjenjem mogao je Budiša još tada tražiti da ga se briše iz članstva HSLS-a. Već se tada mogao slutiti mogući put HSLS-a. Budiša je pak sada valjda procijenio da je to neslavni kraj stranke. Da i sam ne bi, barem formalno, završio u stranci gdje bi mu stranački predsjednik mogao biti Stipe Mesić, Budiša se iščlanio. Tek taština ili doista priprema za predsjedničke izbore?

Ako Stjepan Mesić poslije predsjedničkog mandata namjerava postati liderom lijeve opozicije, Dražen Budiša može planirati postati predsjednikom Hrvatske. Legitimno je i jedno i drugo. Realnije je pak da će Mesić postati vođa lijeve oporbe. Odluči li se Budiša kandidirati za predsjednika, podrška HSLS-a možda izostati će – jer tko zna hoće li ga više biti.