Počnimo s nadom. Prije nego vam ispričamo tužnu malu priču o dosezima nepravde koju mogu producirati birokratski umovi, moramo upozoriti na mudru misao velikog Georgea Orwella koji je davne 1946. godine napisao: “Zemlja se i dalje okreće oko sunca, i ni diktatori ni birokrati, koliko god se ne slažu s procesom, ne mogu ga spriječiti.”
Ukratko, moramo vjerovati da i pored birokratiziranih kočničara koji uporno vuku kočnice i u lokomotivi i u svim vagonima kompozicije zvane Hrvatska individualna inicijativa kao princip uspjeha u ekonomiji dugoročno ipak ne može biti zakočena zato što je se birokrati boje, ne vole je ili ne razumiju. Ali ponekad se ne čini tako. Najvidljivije je to u tobože malim, lokalnim pričama o svemoći birokracije.
Naime, pod ruke nam je došlo šezdesetak stranica dokumentacije koja objašnjava blago rečeno čudan, maćehinski odnos Ploča prema DM Signalu, maloj tvrtki koja je svojevrsni nasljednik Plobesta, a bavi se proizvodnjom brtvi i izolacijskog materijala. Sve je počelo kad je u studenom 2005. godine Grad Ploče raspisao potpuno jasan javni natječaj u kojem je raspisao prodaju neizgrađenog građevinskog zemljišta te poslovnih i poslovno-industrijskih prostorija u vlasništvu Grada. Bio je to prostor propalog Brodometala u stečaju koji je Grad Ploče odlučio pretvoriti u prostor za poduzetnički inkubator. To je tada jako lijepo zvučalo i vrlo je zanimljivo pratiti u što se pretvorilo.
Na natječaj se javio DM Signal. Prvo su bili zakupac prostora, a onda su 2006. godine temeljem natječaja za 200-tinjak tisuća kuna kupili prostor od oko 1200 četvornih metara. A onda su krenuli problemi. Počelo se pričati da Grad Ploče priprema prodaju cijelog prostora pa se DM Signal pokušao uknjižiti na kupljeni dio, ali nije uspio jer u ugovoru koji je sastavljao Grad nije bio precizno definiran idealni dio nekretnine. U tijeku sudskog procesa, koji je trebao riješiti pitanje uknjižbe, Grad Ploče prodao je čitav prostor Brodometala poduzetniku Milenku Bašiću, a kupac je, naravno, izbacio DM Signal iz prostora koji je kupio. Njega nije zanimalo to što je DM Signal taj (svoj) dio prostora već platio.
Birokrati iz Grada počeli su se nakon toga ponašati bizarno. Čak odbijaju DM Signalu vratiti uplaćeni novac te platiti odštetu za pretrpljene gubitke u poslovanju. Objašnjenja su čudnjikava: tvrde da DM Signal nije kupio zemljište, nego samo nadstrešnicu. Nije uopće sporno da je na tom kupljenom prostoru nadstrešnica, ali nejasno je kako u Gradu mogu objasniti tekst natječaja kao i ugovor s DM Signalom u kojem se na više mjesta spominje kupoprodaja nekretnine i uknjižba vlasništva.
Bilo kako bilo, čini se da je slučaj iz Ploča pravi trijumf birokracije nad malom tvrtkom iz istoimenog grada koja se bori za opstanak. Kažemo iz “istoimenog grada” zbog toga što poduzetničke Ploče teško mogu biti onaj isti grad u kojem stoluju birokrati koji misle da jednom mogu nešto prodati. Pa onda to učiniti još jednom. To je zaista velika planetarna “pravna” novela.
Možda naši birokrati jednostavno ne razumiju da prodaja nekretnine kao pravni akt mora vrijediti bez obzira na simpatije, antipatije ili promjenu vlasti. Takvi pravni akti temelj su pravne sigurnosti, ključnog preduvjeta za razvoj biznisa. Primjer iz Ploča samo je dobra ilustracija zašto se biznis i biznismeni ne osjećaju dobro u hrvatskoj kući. Nisu dobrodošli. Bilo domaći ili strani.
Osim ako nisu po volji političkih aparatčika i birokrata na lokalnoj razini. I to je to. Opće je poznato da su prema istraživanju više stranih veleposlanstava ključne birokratske barijere na lokalnoj razini. Koliko još treba da se počne rješavati najveći od svih hrvatskih problema – mali, lokalni hrvatski birokrat?
“Birokracija je golema sila koju vode pigmeji”, davno je upozorio Honore de Balzac.