Biskup Košić nije znao za sado-mazo svećenika

Posve je nejasno i nerazumljivo kako se jedan svećenik perverznog sado-mazo profila, poput bivšeg beračkog župnika vlč. Marka Tomušića, mogao pojaviti ponovno na crkvenoj sceni i isplivati na površinu kao župnik jedne dobrostojeće župe (Pokupsko) nakon sramote koju je u travnju ove godine nanio najviše samoj Crkvi. Odgovor na to pitanje može se tražiti u činjenici da sisački biskup mons. Vlado Košić (koji, inače, odlično vodi svoju novu biskupiju i očito mu je trebao odlazak iz Zagreba u Sisak da pokaže što sve zna i umije) očito nije znao o kome je riječ. Međutim, morali su znati njegovi pretpostavljeni. Točnije, oni su sigurno znali, jer su upravo nama poslali drzak i svađalački odgovor u kojemu se kaže da vjeruju vlč. Tomušiću da se ne radi o njemu u videu u kojemu njegov razgolićeni “jednojajčani blizanac” internetskom videovezom razgovara i svojemu sugovorniku pokazuje znanje na kojemu bi mu pozavidjeli i glumci komercijalne gay pornoprodukcije.

U redu, Tomušić je mogao prevariti sve u Sisku i nisu oni morali gledati taj odurni video (poput nekih naših urednika, kojima se i danas zbog toga zadatka okreće želudac), ali je nemoguće da su ga branili riječima da je on to radio u svome privatnom prostoru i da je osramoćen tek kada je snimka procurila u javnost. Prvo, to nije njegov privatni prostor, nego župni stan koji je dobio na korištenje zajedno s crkvom i svim ostalim župnim inventarom. Ali drugo, još bitnije, činjenica je da se ne radi o bilo kakvoj vucibatini ili probisvijetu, nego o jednom svećeniku, čiji moralni profil po njegovu habitusu i standardima mora biti viši od prosjeka. A “igrice” kakve si je priuštio vlč. Tomušić ne samo da su daleko ispod svećeničkog standarda nego i općeljudskog i mogu se hladnokrvno proglasiti – smećem.

Iz svega proizlazi da su dobrog sisačkog biskupa Košića malo nasamarili iz Đakova, gdje su, nakon izbijanja skandala u proljeće, prvo Tomušića poslali na “godišnji”, a zatim ga i službeno udaljili sa župe. Netko mu je u Đakovu napisao dobru karakteristiku, kažu u Sisku, i oni nisu imali razloga ne povjerovati joj, premda je teško zamisliti da su tako lakovjerni, tj. mogli su njegovo ime samo “uguglati” pa bi se vidjelo o kome je riječ. Dakako, nitko ne kaže da Tomušiću zbog skandala treba oderati kožu s leđa. On i dalje može biti svećenik, ali na nekoj drugoj i Crkvi korisnijoj službi, a ne na prvoj fronti rada s vjernicima. Crkva tu i te kako ima suptilne metode i često ih je koristila za discipliniranje i neutraliziranje istomišljenika, čije su karijere završavale na margini i u zabitima. Gdje često danima nisu imali kome ni ruku pružiti u znak pozdrava, a kamoli nešto više. Stoga je i ruku s dildom trebalo na isti način udaljiti, sablazan bi se ponovno izbjegla, ne prljajući ovaj put (i) prag sisačke biskupije, gdje je sado-mazo svećenik tko zna po kakvoj bratskoj vezi iznenada dospio.