Biskupi moraju govoriti o korupciji koja uništava društvo. Biskupi u Hrvatskoj možda o tome govore i premalo. Benedikt XVI. osuđuje korupciju gotovo u svakom govoru posvećenom stanju u društvu, a što je najmanje jednom mjesečno. No, u izjavi Komisije “Iustitia et pax” HBK o korupciji u društvu postoje najmanje dva stajališta koja se moglo izbjeći. Prvo, da u EU, kojoj Hrvatska teži, “ima korumpiranijih zemalja od Republike Hrvatske”. Drugo, poziv medijima “da ne stvaraju društvenu moralnu paniku, da ne osuđuju ljude kojima krivnja nije dokazana”.
Kada su američki predstavnici spočitnuli bivšem sovjetskom diktatoru Brežnjevu pomanjkanje ljudskih prava u toj zemlji, čuli su odgovor: “A što vi radite Crncima”.
Kazati da ima korumpiranijih zemalja od Hrvatske pomalo nalikuje na Brežnjevljevo opravdavanje. Činjenica da ima i korumpiranijih ne znači da ne treba ući u EU, a još manje opravdavati stanje u zemlji. Mediji moraju pisati o korupciji, a posebno o ljudima osumnjičenima za nju, jer na taj način ne samo što javnost upoznaju s krivičnim djelom već i potiču pravnu stranu države na istrage i procese.
U Italiji, na primjer, koja je čuvena po korupciji, upravo su mediji dali potporu istrazi i sudstvu u borbi protiv toga zla. Da je medijima bilo zabranjeno objavljivati i samo eventualne naznake o mogućem korupcionaštvu, vjerojatno ne bi dolazilo do procesa i presuda. Točno je da ne treba osuđivati ljude prije nego što im se dokaže krivnja, ali istrage se ne smiju zataškavati pred javnosti.
Uzrečica “snađi se” nije samo posljedica “mentaliteta koji je nastao u određenim društveno–povijesnim uvjetovanostima u kojima je živio hrvatski narod u posljednjih ne samo 20, 50, 70 godina”.
Sistem snalaženja nastaje i zbog loših zakona (u kojima morate tražiti rupe da biste došli do nečega do čega se u zemljama s boljim zakonodavstvom dolazi mnogo lakše) i zbog politizacije svega, pa dobivanja nekih dozvola.
U Italiji je 1954. godine snimljen film “Umjetnost snalaženja” (L’arte di arrangiarsi) u kojem glavni lik, kojega glumi Alberto Sordi, zbog oportunizma biva socijalist, pa fašist, pa komunist, pa demokršćanin…
Pretvaranje nekoga u umjetnika u snalaženju započinje s jedne strane sa zakonima kojima se sputavaju poslovne i druge inicijative, a s druge politiziranjem državne administracije koja privilegira nekoga iz iste stranke ili pak nekoga s pripremljenim mitom.
“Neka nam Marija dade hrabrost da kažemo NE korupciji, nepoštenim zaradama, egoizmu i nasilju”, rekao je Benedikt XVI. koji je osudio obmanjivanja od strane vlasti, zablude s novcem.
“Argentinska kriza je posljedica egoizma, korupcije i lošeg upravljanja državnim dobrima”, rekao je papa Ivan Pavao II. argentinskim biskupima 13. veljače 2002. Možda bi od te rečenice trebalo krenuti i u analizi stanja u Hrvatskoj.
Biskupi o korupciji govore i premalo
Radila je na kruzeru samo za odrasle: 'Ono što se događa u crvenoj sobi za mnoge bi moglo biti previše'
‘Unose potpuno nove madrace i postavljaju ih svake večeri s plastičnim prekrivačima i čistim plahtama'.
FOTO Nagledali smo se svakakvih stanova u Zagrebu po visokoj cijeni. No ovaj je poseban hit
Stanu je potrebna potpuna adaptacija, a sastoji se od ulaznog hodnika, dnevnog boravka, spavaće sobe, kuhinje s blagovaonom, kupaonice i odvojenog toaleta
Zagrepčanka mora platiti trošak liječenja u Hrvatskoj jer je imala prebivalište u Njemačkoj
Sutkinja nije posebno cijenila to što tuženica tvrdi da u spornom razdoblju nije živjela u Njemačkoj niti je tamo bila osigurana, jer je D. D. u tijeku postupka u cijelosti izmijenila tvrdnje o tim okolnostima "a što ukazuje na to da su prigovori tuženice isključivo usmjereni izbjegavanju građanskopravne odgovornosti"
Od studentske ideje do utjecajnog portala: 'Nije bilo bogatih roditelja, nego “ajmo pa kud puklo”
Ivan Šarić i Natko Beck razgovarali o neočekivanoj temi važnoj za sve građane
Hrvatska je puna ateista, stoga svaki glas iz crkve biva do temelja popljuvan. mediji, politička elita i kojekakvi pijuni u rukama stranaca, odreda su nevjernici i ateisti. Puk ionako nitko ništa i ne pita. Crkva u hrvatskoj postoji samo na nižoj razini, među običnim smrtnicima, a kolovođe svega naopakoga prvo što čine - pljucnu na crkvu, pa krenu dalje. Jadnih i sitnih duša ima na pretek. Kome govoriti? Njima...? Njima ništa ne vrijedi govoriti......to je puhanje u šuplje, jer u šupljoj glavi ništa ne ostaje. Uostalom, ljudi su po prirodi religiozna stvorenja, što naravno ne vrijedi za majmune...!