Biskupi opet za HDZ

Komu će Crkva dati svoj glas pitanje je koje se počelo provlačiti već na samim počecima neformalne predizborne kampanje. Pritom se, dakako, misli na crkveni vrh i kasnije na širi svećenički krug, a to se pitanje često preuveličava, pa netko nedovoljno upućen može dobiti dojam da su katolički vjernici (predizborne) lutke na daljinsko upravljanje, koje na biračkim mjestima zaokružuju onaj broj koji netko na Kaptolu stisne na daljinskom upravljaču.

Premda nije doslovce tako, političkim strankama vrlo je važno da imaju saveznika u Katoličkoj crkvi (dakle, biskupima i najširem kleru) u predizborno vrijeme. I samim svećenicima važno je na taj način sudjelovati u izborima i pripremama za izbore, što je pravo koje im nitko pošten ne može osporavati, jer su i oni pojedinačno, ali i Crkva kao zajednica, politička bića i imaju pravo odlučivati o sudbini zemlje u iduće četiri godine. Dakako, ne treba pomiješati to s misnim slavljem i navještanjem s oltara, agitirajući i propagirajući za neku stranku izravno.

U ovogodišnjim crkvenim pripremama za izbore dogodila su se dva vrlo zanimljiva fenomena izravnog crkvenog uključivanja u mogući tijek izbora. Prvi je bio osnivanje HRAST-a (pokreta pa stranke Hrvatski rast), koji je nastao upravo u crkvenom krilu i pod budnim okom nekih hrvatskih biskupa te uz izravan angažman u Crkvi poznatih (dobrih i poštenih) vjernika laika. Kako bi u javnosti otklonio svaku sumnju da Crkva ima svoju stranku, kardinal Bozanić još je u siječnju ove godine na svjetlo dana izvukao crkveni paragraf koji kaže da se političkim strankama ne smiju davati na korištenje crkveni prostori. U isto vrijeme, dakako, trajalo je ustrajno isprepletanje mreže političkih istomišljenika i suradnika, koje je kulminiralo nedavnim burnim razlazom na jednom HRAST-ovu skupu, na koji je zbog nereda pozvana i policija, ali i izlaskom nekih viđenijih članova iz pokreta. Teoretičari zavjere sigurno će ustvrditi da je takvo što HRAST-u namješteno kako bi mu se srušio imidž u javnosti, no bila to namještaljka ili ne, HRAST je zbog svega što ga je snašlo u posljednje vrijeme pretrpio velike posljedice. S druge strane, svoju prvu svećeničku mirovinu još nije ni dočekao popularni don Ivan Grubišić, a već je javnosti objavio da će se politički angažirati.

Premda je cijelo vrijeme svoje svećeničke službe bio politički aktivan, don Ivanu se tek sada ukazala prilika da se posve posveti politici, pa će, ponajviše zbog njegova kritičkog i konstruktivnog duha, biti zanimljivo pratiti njegovo uključivanje u predizborno pripetavanje. No, dok su glasovi HRAST-a trebali uzeti glasove političkoj desnici (a nastave li sa skandalima, to im neće poći za rukom), don Ivanovi glasovi mogli bi uzeti glasove ljevici, jer on nije omiljen ni u crkvenim ni u političkim desnim krugovima. On je, zapravo, svojevrsna duhovna ikona hrvatske agnostičke ljevice, pa će ga desni crkveni krugovi vjerojatno pustiti na miru cijelo vrijeme, jer procjenjuju da će štete napraviti najmanje desnim strankama. I samom HDZ-u, dakako, koji je i dalje glavni favorit crkvenih krugova.

Znalo se to “od stoljeća sedmog”, ali predsjednica HDZ-a ponovo je listom svećeničke i biskupske glasove osvojila u slučaju Dajla, kada je javno, i pred Bogom i pred ljudima, i pred Vatikanom i pred Kaptolom, stala na stranu biskupa Ivana Milovana.Nedolaskom u Mariju Bistricu HDZ-ov vrh na Veliku Gospu najbolje je pokazao što misli o liku i djelu kardinala Josipa Bozanića, kojemu zacijelo još ne može oprostiti sintagmu “struktura grijeha”, koja se poput grude snijega zakotrljala u njihov predizborni neuspjeh 2000.

Bozanić, zacijelo, neće imati snage nešto takvoga ponoviti u ovom trenutku. A s obzirom na imidž koji ima i u Crkvi i u javnosti pitanje je da li mu je to i pametno.

Crkvi, dakle, i dalje na političkom pijedestalu ostaje HDZ, koji i ovakav kakav jest, mnogima u crkvenim redovima predstavlja politički optimum iliti srednju žalost, koju se ni iz crkvene perspektive ničim boljim ne može zamijeniti.