Srpski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima u New Yorku Pavle Jevremović u posljednjih tjedan dana rastrčao se po East Riveru uvjeravajući predstavnike zemalja članica Vijeća sigurnosti da je konačni prijedlog Marttija Ahtisaarija za neovisno Kosovo loš te da se njime, zapravo, oduzima 15 posto srpskog teritorija.
Potporu u diplomatskoj borbi za Kosovo dobio je i od Vojislava Koštunice, koji je upomoć pozvao Moskvu tražeći da Putin vetom zaustavi izglasavanje rezolucije Vijeća sigurnosti, kojom bi vjerojatno već u travnju Kosovo dobilo kontroliranu nezavisnost. Naravno, u dobro poznatom srpskom stilu koji je najbolje opisao Dobrica Ćosić kazavši da je "u povijesti srpskog naroda laž imala važniju ulogu nego svi ratovi koje je vodio" u Ujedinjenim narodima se pokušava na sve moguće načine spriječiti ili barem produljiti donošenje odluke o Kosovu.
Nama Hrvatima je srpska diplomatska borba dobro poznata, tražili su oni početkom devedesetih od Moskve da ne prizna Hrvatsku, da zaustavi donošenje rezolucije Vijeća sigurnosti u kojoj se priznaje hrvatski teritorij, lagali su o ubijenoj srpskoj djeci u Vukovaru i Slavoniji dok su masakrirali, silovali i ubijali hrvatski puk po hrvatskoj zemlji. Od "velike Srbije" i njihova nezasitna apetita za teritorijem ostat će malo, jasno je to i diplomatima na East Riveru, ali Moskva pokušava pomoći barem u očuvanju srpskog ponosa kad su već s odlaskom Crne Gore izgubili "čojstvo".
Amerika je, unatoč svim kombinacijama Srba koji se obraćaju centrima svjetske moći tražeći da se Kosovo ne odcijepi, odlučila što treba napraviti i koga će podržati. Nicholas Burns, moćan čovjek State Departmenta, desna ruka Condoleezze Rice, jasno je poručio da je Washington sto posto protiv podjele Kosova te da Amerika podržava plan za stvaranje neovisne države Kosovo. Albanski iseljenici s Kosova u Americi godinama lobiraju za neovisnost, a u džepove senatora, lobista, novinara... dali su milijune dolara boreći se za odcjepljenje od Srbije.
Njihova je bitka dulja od one koju su vodili hrvatski iseljenici, ali čini se da joj se bliži kraj. Moskva je, predlažući da se zamijeni Ahtisaari, koji se, ističu, pokazao lošim pregovaračem, pokušala dobiti na vremenu, ali je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon službeno urudžbirao plan svoga posebnog izaslanika za Kosovo. Potom ga je, prema pravilima Svjetske organizacije, dostavio članicama Vijeća sigurnosti. A tu sad nema povratka.
Diplomati u New Yorku tvrde da će vjerojatno biti sitnih izmjena plana, možda malih ustupaka srpskoj strani kako bi se smirila Moskva, ali da je suverenitet Kosova, u početku pod međunarodnim nadzorom, gotova stvar. Kosovo će dobiti vlastitu zastavu, himnu i ustav, a sudeći prema naporima koji su u stvaranje neovisnosti uložili albanski iseljenici, bit će i investicija, ali i povratka dijaspore koja je u Americi stekla zavidan kapital. Upravo se to dogodilo Crnoj Gori, u koju su nakon proglašenja nezavisnosti iseljenici iz Amerike masovno počeli ulagati. Zašto su hrvatski iseljenici posustali, tema je za novu kolumnu!