Bitka za milijarde eura

U četvrtak u podne, dok Hrvatska nije još formalno niti bila završila pristupne pregovore s Europskom unijom, glavni hrvatski pregovarač s EU Vladimir Drobnjak već je hitao na sastanak tada još budućemu predsjedatelju Odbora stalnih predstavnika (COREPER) u Vijeću EU, poljskome veleposlaniku Janu Tombińskome. Tema: osigurati Hrvatskoj mjesto za stolom u raspravama o novoj Financijskoj perspektivi, sedmogodišnjemu proračunskom okviru EU, prema kojemu će EU oblikovati svoje godišnje proračune od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. godine.

Prethodne večeri, naime, povjerenički kolegij Europske komisije prihvatio je prijedlog sljedeće Financijske perspektive, težak 1025 milijarda eura. Kako bi se pojedine njezine stavke na vrijeme razradile da se po njoj sastavi europski proračun za 2014. godinu, EK je najavio da političke pregovore među državama članicama treba dovršiti do kraja 2012. godine. Dakle, pola godine prije no što Hrvatska dobije pravo odlučivanja na sjednicama COREPER-a i ministarskih Vijeća EU. Pravo rasprave dobit će potpisivanjem Pristupnoga ugovora, u prosincu ove godine, ali rasprave o Financijskoj perspektivi poljsko će Predsjedništvo EU pokrenuti praktično odmah. Nesudjelovanje u raspravi u prvih pola godine znači da Hrvatska ne bi mogla utjecati na njezin smjer koji će se, sva je prilika, odrediti već na početku.

Države članice načelno se, doduše, slažu da bi bilo “prirodno” da i Hrvatska raspravlja o onome što će se i nje izravno ticati. No, treba tek vidjeti hoće li se taj načelan stav pretočiti i u političku odluku. Jer EK-ov prijedlog već je naišao na zamjerke niza zemalja.

Zamjerke su mahom populističke naravi i u njime prednjače britanski tabloidi, koji su se uhvatili ukupne svote veće od milijarde eura kako bi ponovno trubili o skupoj i beskorisnoj bruxelleskoj birokraciji. A tabloide slijedi i britanska politička elita.

No, na birokraciju, odnosno na plaće 55.000 zaposlenika središnjih europskih ustanova i europskih agencija, na troškove poslova koje te ustanove ili agencije obavljaju, kao i na zgrade i opremu utrošit će se manje od šest posto sedmogodišnjega proračuna.

Za usporedbu, uprava srednje velikoga britanskoga grada Birminghama zapošljava čak 60.000 “birokrata”, a Pariza 50.000. A dok proračuni država članica gutaju od 30 do čak 50 posto bruto domaćega proizvoda, europski zahvaća jedva jedan posto BDP-a na razini EU. To znači da, dok europski građani tek sredinom ili krajem proljeća isplate svoju državu i počnu raditi za sebe, EU podmire već u prvim danima siječnja. K tome, najveća se većina u središnju bruxellesku blagajnu prikupljena novca ionako vraća građanima kroz financiranje zajedničkih politika.

Britance zapravo muči prijedlog da se uklone dosadašnji nerazmjeri u uplatama država članica, pa Nizozemci ne bi više bili najveći neto uplatitelji po stanovniku, a Britanci bi ostali bez pet milijarda eura godišnjega “rabata”. Oni, ali i Danci, Finci i Nijemci, zahtijevaju k tome da se proračun demagoški umanji u odnosu na prethodno razdoblje iako su u međuvremenu uvedeni novi troškovi, poput europske diplomacije, uz najavu ulaganja u južnu obalu Sredozemlja. A proračun – nakon što ga odobri Europski parlament, koji uvijek traži još više novca za zajedničke politike – države članice moraju prihvatiti jednoglasno...

Čak ako se proračun i umanji, na Hrvatsku to ne bi utjecalo. “Novčarskom omotnicom” iz poglavlja 34. određena joj je već, naime, svota za prvu godinu članstva kao 60 posto punoga iznosa koji će iz europskih fondova povlačiti od druge polovice 2015. Dalje sve ovisi o sposobnosti Vlade i gospodarstva da sve te milijarde dobro osmišljenim projektima zaista i prebace na svoje račune.