Zlatko Komadina, bivši ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, nije prva “žrtva” u mandatu premijera Milanovića. Prije Komadine iz Ureda premijera je izletio lijepi akvarel poznatog slikara Otona Ivekovića “Bitka kod Kajmakčalana”. Umjetnička slika na južnom zidu kabineta nije bila po volji predsjedniku Vlade jer je riječ o pejsažu s motivom srpske vojne pobjede nad Bugarima iz 1916. godine. Slika je promptno skinuta i poslana u spremište. Ministar koji mu nije po volji poslan je u Sabor.
Tko će prvi ugledati “nevidljivog frontmena”
Jadranka Kosor, predsjednica HDZ-a, nastavlja predizborni rat sama protiv svih, kako ih naziva - “revolveraša iz Smogovaca” koje predvodi - “nevidljivi frontmen”. Eh sad - je li frontmen ili je nevidljiv?
Rijeku i Chicago povezuje - Al Capone
Vojko Obersnel, riječki gradonačelnik, primio je u službeni posjet vijećnika Gradskog vijeća Chicaga Patricka J.O’Connora. Čikaški vijećnik O’Connor je naglasio kako Rijeka i Chicago imaju slične interese. Ako je mislio na interes za suzbijanjem korupcije i obračun s mafijom, nadamo se da je gost iz Chicaga dao i neke praktične savjete. Obersnel ga je pak mogao podučiti da je slavni Al Capone porijeklom, po majci, iz Rijeke.
Kako je Fiolić šutnju pretvorio u zlato
Stjepan Fiolić, poznati mesar i HDZ-ovac, mogao je u političku povijest ući zapamćen samo po tome što je uspio odšutiti cijeli jedan puni saborski mandat, a pod sloganom “šutnja je zlato”. Sada je sve izvjesnije da je Fiolić doista gomilao “zlato” dok je šutio u Saboru. Afera oko najma zgrade u zagrebačkoj Planinskoj ulici koju istražuje Uskok pokazuje da su porezni obveznici izgubili milijune u poslu koji je Sanaderova vlada namjestila Fioliću. Šutljivi mesar zaradio je 30-ak milijuna kuna na zgradi koju je Vlada uzela za svoje “potrebe”. Zgrada je potom 20 mjeseci zjapila prazna, u tišini. Jer, šutnja je zlato.
Bitka kod Kajmakčalana. To je ona bitka za koju su mladi Hrvati u 1. Jugoslaviji učili da su ih Srbi njome oslobodili. Tko nije vjerovao, dobio bi batine. Zamislio sam se. Zar je trebalo SDP-ovog ministra da se ona ukloni? No, uvijek ima lijeka. Mogao bi ju predsjednik Josipović pokloniti Srbiji. A naš Oton Iveković bi posthumno doživio još jedno uprknuće „našim oslobodiocima“. Još uvijek sam zamišljen. Bit će da ima još takvih umjetnina o Solunskim frontama (treba pogledati ima li sličnih u Ministarstvu branitelja), koje krase zgrade onih tijela koja bi trebali biti institucionaliziranim nositeljima hrvatske državnosti. Hvala ti ministre Komadina na dobrom djelu!