Nakon Rusa i Amerikanaca čini se da i Talijani ozbiljno razmišljaju o napuštanju sisačke Željezare. Kako doznajemo, ovih dana počeli su dijeliti otkaze, a najkasnije do sredine prosinca bit će raskinuti ugovori s 90 posto radnika, dok će pogoni biti konzervirani. Proizvoditi se neće barem do lipnja iduće godine kada bi vlasnik, kompanija ABS u vlasništvu talijanskog Danielija, trebala odlučiti o konačnoj sudbini svoje hrvatske tvrtke – zatvaranju, nastavku proizvodnje ili prodaji.
Do tada će sadašnjih preostalih 90-ak radnika dobiti otkaze, menadžmentu je ponuđeno da ide raditi u sjedište tvrtke u Udine, a u Sisku će ostati samo najnužnije osoblje u financijama i održavanju.
Uložili milijune
A sve je ispočetka izgledalo odlično. Nakon šokantnog odlaska američkog CMC-a, koji je u Sisku bio od 2007. do 2011. godine, pojavio se ugledni Danieli. Uložio je u Sisak desetke milijuna eura, među kojima i 20 milijuna eura kredita Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) dobivenog upravo za obnovu i modernizaciju sisačkih pogona.
Lani je ABS Sisak tako utrostručio prihode na 311 milijuna kuna, i broj zaposlenih povećao sa 130 na 220, no tržište se, izgleda, promijenilo.
Naime, velika količina jeftinog čelika iz Kine i Turske, ali i Ukrajine koji je zbog rata umjesto u Rusiji završio u Europi, dovela je do toga da je proizvodnja u Sisku trenutačno postala neisplativa. Iako nam iz uprave ABS-a u Italiji još nisu odgovorili na pitanje o situaciji, to nam potvrđuje naš izvor iz ABS-a u Sisku.
ABS kao odgovorni vlasnik nastoji smanjiti štetu rezanjem troškova. Stanje na tržištu nije dobro, no ne idemo u prodaju pogona. I menadžment smo odlučili povući u Italiju kako bismo se mogli vratiti u Sisak. Želimo sačuvati kičmu tvrtke da je ne izgubimo na tržištu rada, kazuje nam izvor iz ABS-a.
Ocijenio je i raskide ugovora radnicima štetnim za tvrtku, s obzirom na to da će se dio njih, do moguće ponovne proizvodnje u lipnju, sigurno zaposliti drugdje. To znači da će tada morati ABS obučavati nove radnike.
– Tražili smo u Hrvatskoj model koji postoji u Italiji gdje država, na kraće vremenske rokove, financira veći dio plaća radnika, koje imamo obvezu opet zaposliti. Nažalost, u Hrvatskoj takav mehanizam ne postoji pa smo prinuđeni raskidati ugovore dodaje naš sugovornik. S druge strane, doznajemo da redukcije radne snage u talijanskim pogonima nema.
No, sve to malo znači radnicima. Početkom listopada raskinut je ugovor sa stotinjak radnika na određeno, a dio radnika na neodređeno dobio je ultimativnu ponudu da se prebaci u slavonskobrodski Avis, koji će kao “outsourcing” raditi za ABS. Oni su tada izgubili i sva prava iz starih ugovora, poput otpremnina. I oni, a i preostali zaposlenici ABS-a, po tko zna koji put sada će na burzu rada.
Stara slava
Prije Domovinskog rata, u sisačkoj Željezari i njezinim pogonima u okolici bilo ih je 14.000. Sredinom devedesetih taj je broj smanjen na nešto više od 5000, prvi ruski vlasnici 2001. Željezaru su preuzeli sa 1700 radnika, a američki CMC je 2011. otišao ostavivši 917 radnika.
Hoće li se opet u Željezari proizvoditi vidjet će se u lipnju 2016. godine kada će Danieli donijeti konačnu, sudbonosnu odluku za Sisak.