Ma da je muško, istukao bih je, a ovako gutam knedle pred drugim radnicima i slušam kako se moja supruga, odnosno moja šefica na meni svakodnevno iživljava zavapio je ovih dana zlostavljani suprug, inače zaposlenik jedne veće hrvatske tvrtke u prostorijama Udruge za zaštitu i edukaciju žrtava mobbinga.
S obzirom na (ne)ravnopravnost spolova u društvu u kojem živimo teško je i zamisliti kako je bilo očajnom suprugu da se odlučio na taj korak. No u Udruzi kažu kako nije i jedini. Ima još muževa koji stenju pod šefovskim štiklama supruga-šefica, iako je još uvijek više zlostavljanih žena nego muškaraca koji traže pomoć u pravilu 70:30 posto. Telefoni u Udruzi ne prestaju zvoniti, a od travnja prošle godine do danas 1152 osobe prošle su kroz pravno savjetovalište Udruge, a čak je 90 posto onih u kojih je prepoznato zlostavljanje na poslu tražilo i pomoć psihijatra.
U prosjeku svaku treću osobu dalje procesuiramo kao žrtvu zlostavljanja na poslu, a ostale su uglavnom "sagorjele" od posla i stresa kaže predsjednica Udruge Jadranka Apostolovska ističući kako se u Hrvatskoj još nijedan zakon ne bavi mobbingom, već stranke upućuju da se poslodavcu žale prema Zakonu o radu, koji štiti njihovo dostojanstvo. Ne prestane li zlostavljanje, kao i u slučaju kad je radniku zbog toga već ugroženo zdravlje, savjetuju im da se odluče na tužbu jasno ako su spremni na dugotrajne postupke koji koštaju i novčano i psihički i dugotrajni su.
Lani je, kaže J. Apostolovska, na sudu prema Zakonu o radu, članku 30., pokrenuto 40 sporova zbog zlostavljanja na radu, ali do danas nije donesena nijedna pravomoćna presuda. Udruga je nositelj prijedloga zakona o mobbingu, na kojemu rade predstavnici akademske zajednice i struke, a što bi se, očekuju, na početku proljeća iduće godine trebao naći na javnoj raspravi. Čuli smo doista svakakve priče o seksualnom, fizičkom, psihičkom zlostavljanju na poslu i doista je teško reći gdje ga ima više u privatnim ili državnim tvrtkama.
Rekla bih da ga iz državnih tvrtki, vojske, policije, prosvjete... češće prijavljuju jer je ondje teže dobiti otkaz, a u privatnim su zastrašeniji kaže J. Apostolovska. Društvo je, čini se, danas ipak osvještenije pa se o tom problemu češće progovara, no mnoge stravične priče i dalje ostaju neispričane i sa žrtvama će i u grob.