\'Badel je dragulj zatrpan smećem, to je njegovo prokletstvo\'

Uprava Badela 1862, sa sindikalnim pojačanjem iz kompanije, PPDIV-a i Novog sindikata, na današnjoj je konferenciji za novinare demantirala navode iz otvorenog pisma predsjedniku Vlade, glavnom državnom odvjetniku, predsjedniku države i predsjedniku Sabora o “alarmantnom stanju u Badelu 1862”.

Potpisanom od radnika i malih dioničara, u pismu se tvrdi kako se u Badelu gomilaju gubici i nakon što je država na ime duga većeg od 200 milijuna kuna ušla u vlasništvo tvrtke te da je uprava koja je radila proces restrukturiranja (Zvjezdana Blažić i Srđan Oreb) od 2009. otpustila 140 radnika, ukinula vlastitu logistiku i distribuciju te sklopili suradnju s vanjskim distributerom Orbicom, no uštede se nisu dogodile, a troškovi su se multiplicirali.

Neumjesna usporedba s Dalmacijavinom

Generalni direktor Badela Srđan Oreb kazao je kako je tvrtka prošla katarzu u kojoj je imala više od 500 milijuna kuna gubitka, koji je napravila stara uprava lošim strateškim odlukama i pogreškama u radu te kontinuiranom kupnjom dionica kompanije. Badel je, tvrdi, dragulj zatrpan zemljom i smećem i to je njegovo prokletstvo. Nekretnine su sve pod hipotekom pa nisu više u fokusu. No, neumjesno ga je, tvrdi, uspoređivati s Dalmacijavinom jer je Badel u proteklom razdoblju čak 1,5 milijardi kuna uplatio u proračun i njemu država ništa nije oprostila nego naplatila s kamatom.

Badel ništa nije ubilo pa neće ni anonimno pismo zbog kojega su pozvali policiju i digli kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, kazao je danas Oreb ističući da ne zna od koga je ono moglo doći, inače bi počinitelj bio poznat.

Za 12 mjeseci ozbiljan dobitaš

U svakom slučaju, u prošli je petak zbog svega kontaktirao u bivšeg predsjednika uprave Antu Perkovića, poznatog po sličnim ispadima, koji mu je kazao kako bi pismo, u slučaju da je njegovo, bilo potpisano. No, činjenica je da se, ma tko ga poslao, Badel tim pismom želi obezvrijediti kao kompanija kako bi je netko kupio za kunu, ustvrdio je Oreb. I sve to u vrijeme kad se nastavlja reprogram kredita s bankama, priprema ulazak u novu turističku sezonu na koju i te kako računaju, počinje isporuka u Kinu, osvajaju nova tržišta...

Nakon što se provede plan restrukturiranja koje su poslali u Ministarstvo gospodarstva, Oreb je uvjeren da će Badel samo 12 mjeseci kasnije postati ozbiljan dobitaš.

– Žalosno je da o Badelu danas govorimo kao o nekomu koga se kupuje, umjesto o nekome tko kupuje i akvizira – kazao je ističući da ne vjeruje kako su klevete potekle iz nekih velikih konkurentskih kuća.

Komentirajući medijske napise kako je ministar Čačić Badel nudio poduzetniku Branku Rogliću, koji ga nije htio nakon što je proučio njegovo financijsko stanje, Oreb je kazao kako to nije istina. Badel nije dobio nikakvo pismo namjere niti je Roglić radio "due dilligence" u Badelu, o čemu bi bila obaviještena Zagrebačka burza. 

Što se tiče otpremnina bivšim zaposlenicima, sve su isplaćene s 31. prosincem lanjske godine, od kojih je posljednja bila na ime bivše predsjednice uprave Zvjezdane Blažić na 2,105 milijuna kuna bruto, od čega je dobila oko 950 milijuna neto. Na upit je li trebala dobiti taj novac, s obzirom da nije dobila razrješnicu NO-a, Oreb je kazao kako je preporuka odvjetnika bila da su, dođe li do sudskog spora, šanse u njezinu korist. .

Oreb je danas ustvrdio i kako sadašnja uprava nema nijedne dionice Badela te da on i menadžment kompanije isključivo "igraju" kao plaćenici, a ne kao dioničari i vlasnici kompanije. Na upit Večernjeg lista ima li i on unosan ugovor kao Zvjezdana Blažić, kazao je kako "na njegovu žalost nema tako dobar ugovor, no potpisao ga je i svoj posao radi najbolje što može".

Odgovor uprave na anonimno pismo donosimo u cijelosti:

Odgovarati na anonimne optužbe, temeljene na insinuacijama i krivim tumačenjima teza je apsurdan posao. Ali o kakvim insinuacijama je riječ mogu pokazati sljedeći primjeri koji se mogu iščitati iz anonimnog pisma „Radnika i malih dioničara društva Badel 1862 d.d.“.

1. „Otpustili su 140 radnika“

U Badelu 1862 nije bilo nikakvih otpuštanja radnika. Tijekom 2010. godine donesena su i provedena dva programa zbrinjavanja u kojem je ukupno zbrinuto 116 radnika, a kojima su sve otpremnine isplaćene. U program zbrinjavanja ušlo se nakon usvajanja programa restrukturiranja i nakon detaljne snimke potreba za radnicima. Jedan podatak koji ovo potkrepljuje je da nije primljena nijedna tužba zbog povreda prava iz radnog odnosa nijednog od 116 radnika koji su otišli iz Badela 1862 po ovim programima zbrinjavanja. Prodajom Kalničkih voda Bio nature, sačuvana su sva radna mjesta, jer je to bio jedan od uvjeta u pregovorima oko prodaje.

2. „promijenili prodajnu politiku prema kupcima“

Normalno je da se prodajne politike mijenjaju jer svaki poslovi subjekt želi osigurati što povoljnije uvjete za poslovanje. Sama komercijalna politika spada u poslovnu tajnu najvišeg nivoa u Badelu 1862. Sukladno potpisanim kupoprodajnim ugovorima s kupcima svi ugovori imaju klauzulu poslovne tajne te je treća strana može dobiti na uvid samo ukoliko je to zakonom propisano ili nekom drugom državnom uredbom, pa prema tome ona i ne može biti predmet javne rasprave jer to može nanijeti direktnu materijalnu štetu društvu. Stoga s aspekta zaštite poslovnih partnera i zaštite prihoda društva ne želimo se po toj temi očitovati.

Ono što možemo reći je da su kupci znatno oprezniji od početka svjetske krize koja se u FMCG sektoru počela nazirati u zadnjem kvartalu 2008., te je donijela znatne pomake u percepciji izazova koji te iste kupce očekuju u narednom periodu. Badel 1862 se morao jednostavno prilagoditi tržišnim izazovima i to nakon što su prijašnje uprave i prodajna operativa ostavile preko 35 mil. kuna spornih potraživanja od strane kupaca, a čiji vlasnici i dan danas posluju preko nekih drugih tvrtki. Nova komercijalna politika Badela 1862 je definirana kao temelj i smjernica za aktivaciju i prodaju brandova na tržištu RH imajući na umu konkurentnost koju naši brandovi moraju pratiti ili ostvariti, te se držimo zlatnog pravila da prodanu robu valja i naplatiti.

3. „Uprava (Srđan Oreb) je pokušala stvarni gubitak prikriti knjigovodstvenim manipulacijama kroz revalorizaciju vrijednosti imovine za čak 40 mil. kuna, a što nema nikakvog odaziva u materijalnoj sferi poslovanja.“

Godišnji financijski izvještaj za 2011. godinu je, sukladno zakonskim odredbama, revidiran od strane neovisnog revizora koji je utvrdio i dao svoje službeno očitovanje da su financijski izvještaji izrađeni u skladu sa zakonskim odredbama i međunarodnim računovodstvenim standardima, te da objektivno prikazuju poslovanje Društva. Od spomenutih 40 mil. kuna, najveći iznos tj. cca 20 mil. Kuna, odnosi se na procjenu vrijednosti vinograda, koji su vrednovani po prvi puta po fer vrijednosti u 2005. Tijekom 2011. godine aktiviran je vinograd Korlat te je napravljena nova procjena fer vrijednosti vinograda metodom očekivane diskontirane dobiti. Značajne pretpostavke korištene u procjeni uključuju procjene vijeka upotrebe pojedinih vinograda, procjene prinosa izračunatim prema pravilima struke, diskontnu stopu od 9,02% izračunatu kao prosječan ponderirani trošak kapitala te prosječnu stopu inflacije od 2,84% izračunatu prema proteklom 10-godišnjem prosjeku inflacije u Republici Hrvatskoj.

Osim vinograda, u ostalim poslovnim prihodima najznačajnije stavke su:

• Naplaćena otpisana potraživanja

• Prihodi od otpisa obveza

• Prihodi od berbe

S druge strane, Društvo je u 2011. godini rezerviralo iznos od 5,8 milijuna kuna s osnove sudskih sporova za koje su odvjetnici Društva procijenili da će rezultirati novčanim gubitkom. Rezerviranja za otpremnine u iznosu od 253 tisuće kuna, uglavnom se odnose na otpremnine bivšim zaposlenicima zbog prestanka radnog odnosa uslijed restrukturiranja Društva.

4. „Državi nisu i ne plaćaju porez (trošarina, PDV, naknade za zbrinjavanje ambalažnom otpada)“

Dug se podmiruje prema dogovorenoj dinamici, što potkrepljuje Rješenje Ministarstva financija, kojim je odobren zahtjev Badela 1862 d.d. za reprogram poreznog duga na temelju Zakona o mjerama naplate poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom. Kada ne bi bilo tako, Društvo ne bi moglo ispuniti kriterije za spomenuti reprogram. S Fondom za zaštitu okoliša su u tijeku pregovori oko rješavanja postojećeg duga.

Podsjećamo da je sadašnji menadžment „naslijedio“ rješavanje pitanja iz prošlosti te time i servisiranje obveza. Tako je od 31.12.2009. do danas Društvo imalo izvanredne novčane odljeve (sudski sporovi, otpremnine, izvanredna otplata banci, i drugo) od oko 77 mil. kuna, čime je likvidnost Društva dodatno iscrpljena.

S druge strane, u istom periodu Društvo je uplatilo izravno u državni proračun i Fond za zaštitu okoliša skoro 170 mil. kuna. Tome treba pridodati i plaćanja dobavljačima sirovina, u modelu poslovanja bez trošarinskog broja u kojem je režimu Društvo poslovalo tijekom 2010. godine, kao i plaćanja špediterima za uvoz trgovačke robe, a u konačnici je od početka 2010. godine do danas Društvo uplatilo državnom proračunu iznos od cca 34 mil. kuna.

Iznosi navedenih uplata prema državnom proračunu ne uključuju dokapitalizaciju provedenu 28.11.2011. godine od strane države u iznosu od oko 206 mil. kuna i Kapitalnog fonda u iznosu od 32 mil. kuna. Napominjemo da državni proračun nije uskraćen niti za jedno potraživanje prema Društvu, tim više što su zaračunate i naplaćene zakonske zatezne kamate na spomenuta dugovanja. Obveze prema državi su ili naplaćene, dokapitalizirane ili reprogramirane.

Također, bitno je istaknuti da u promatranom razdoblju od početka 2010. godine, koliko traje intenzivno restrukturiranje, Društvo nije bilo mogućnosti pribaviti potreban obrtni kapital putem novih kreditnih linija, obzirom da je imovina Društva opterećena založnim pravima banka i same države kao vjerovnika. Stoga je Društvo bilo prisiljeno financirati tekuće poslovanje korištenjem vlastitih resursa kako bi održao kontinuitet proizvodnje. Naglašavamo da je likvidnost Društva i dalje otežana, te se u tom smislu Društvo nije oporavilo.

5. „Radnicima su mjesecima kasnili s isplatom plaća“

Isplate plaća kasnile su tijekom 2010. i u prvoj polovini 2011. godine sa zaostatkom od jednog mjeseca. Zadnjih 11 plaća isplaćeno je na vrijeme, odnosno od plaće za lipanj 2011. godine. Doprinosi na plaće podmiruju se redovito što se vidi i iz podatka da se Društvo ne nalazi na tzv. „crnoj listi neplatiša“ već je i plaća za mjesec travanj 2012. isplaćena redovnim putem.

Isplata plaća

15.02.2010. – plaća za 12.2009.

09.03.2010. – plaća za 01.2010.

15.04.2010. – plaća za 02.2010.

14.05.2010. – plaća za 03.2010.

15.06.2010. – plaća za 04.2010.

16.07.2010. – plaća za 05.2010.

04.08.2010. – plaća za 06.2010.

30.09.2010. – plaća za 07.2010.

20.10.2010. – plaća za 08.2010.

19.11.2010. – plaća za 09.2010.

14.12.2010. – plaća za 10.2010.

03.01.2011. – plaća za 11.2010.

01.02.2011. – plaća za 12.2010.

01.03.2011. – plaća za 01.2011.

01.04.2011. – plaća za 02.2011.

29.04.2011. – prva polovina za 03.2011.

16.05.2011. – plaća za 04.2011.

31.05.2011. - druga polovina za 03.2011.

07.07.2011. – plaća za 05.2011.

6. „Ne plaćaju redovito dobavljače i kooperante, ne vraćaju kredite bankama,…“

 S vjerovnicima je usuglašen plan reprograma naslijeđenih dugova koje društvo poštuje. Društvo je također preuzelo i sve obveze tj. dugove od društva Eurobev d.o.o., koje je sukladno odluci Vlade RH tijekom 2011. moralo pripojiti. Dio kredita kod banaka je isplaćen (Investkredit), dio je već reprogramiran, a za preostale kreditne obveze proces reprograma je u tijeku. Društvo nije povećalo, već je smanjilo kreditne obveze prema bankama, a provođenjem reprograma smanjuju se dospjele kreditne obveze.

7. „Ali imaju krug dobavljača čije usluge plaćaju po cijenama iznad tržišnih, čije se fakture plaćaju u dan, u lipu, čak i za vrijeme blokade poslovnih računa tvrtke od strane države (bivšem predsjedniku NO Zdenku Ljevaku, Vinku Dumičiću, Ankici Mamić i mnogima drugima (kartice dobavljača u prilogu)“

Služba nabave Badela 1862 u kontinuiranom je procesu provedbe natječaja za dobavu dobara i usluga koje društvo koristi u svojem poslovanju. Na taj se način pokušavaju stalno ostvarivati uštede na troškovima poslovanja, kako na nabavnom cijenama, tako i na ostalim troškovima društva. Isplate tijekom blokade računa nisu moguće nikome, osim onome tko je račun i blokirao, najvećim dijelom je to bila Država sama, odnosno Porezna i Carinska uprava.

Napominjemo da se obzirom na otežanu likvidnost društva i visoku nelikvidnost na ukupnom tržištu RH mnogi dobavljači koriste ostalim zakonskim modelima naplate potraživanja kao što su kompenzacija, cesija, asignacija. U tim modelima plaćanja sami dobavljači preuzimaju troškove naplate svojih potraživanja. Ovisno o svojoj spretnosti i umješnosti svoja potraživanja naplaćuju njima i nama prihvatljivom dinamikom.