Bago: Problem s nelikvidnošću tvrtki eskalirat će 2010. godine

Već treći mandat, točnije jedanaestu godinu zaredom, Darinko Bago sjedi na čelu Grupe Končar. Dok je tijekom toga razdoblja hrvatsko gospodarstvo raslo po stopi od 40 posto, Končar je rastao po stopi od 180 posto. Dobit je povećana deset puta, povećana je i vrijednost Končarevih dionica za 12 puta, a i produktivnost za 2,5 puta.

Broj zaposlenih u Končaru u tih 11 godina povećan je samo četiri posto, međutim, izmjenom strukture povećan je broj zaposlenih s visokom stručnom spremom, a posebno broj doktora znanosti. Predsjednik uprave Darinko Bago posebno se ponosi činjenicom da je s novim doktorima znanosti srušen i njihov dobni prosjek na nekih 37 godina, što znači da će Končaru sa svojim znanjem moći pridonositi idućih tridesetak godina.

U posljednjem su desetljeću razvijene hidroelektrane, vjetroelektrane, niskopodni vlak i tramvaj...

Kriza je obustavila mnogo projekata koje ste planirali. Kada biste ih mogli početi realizirati?

Grupa Končar polovicu svoje proizvodnje izvozi. Iz inozemstva nemamo obustava ili usporavanja projekata, ali imamo smanjenje broja upita za nove ponude, negdje na razini 20 do 30 posto.

Što se tiče Hrvatske, tu je situacija nešto drukčija, novih poslova nema na vidiku, a jedan određeni broj poslova je usporen, ali ne i obustavljen. Ono što smo trebali realizirati u 2009. i 2010. godini ćemo vjerojatno realizirati u sljedećih četiri do pet godina. To nam poskupljuje proizvodnju i vuče za sobom cijeli niz poteškoća. Osnovni razlog toj situaciji su poteškoće u financiranju kod domaćih investitora. Srećom, naše otvorene obveze su nešto veće od godišnje proizvodnje, stoga većih poteškoća u sljedećoj godini ne bi trebalo biti.

• Zbog krize ste ostali bez posla s HEP-om vrijednim 625 milijuna kuna?

Iznimno snažno su usporeni poslovi s Hrvatskom elektroprivredom, u iznosu nešto manjem od milijardu kuna, ali to nisu izgubljeni poslovi. Bivša uprava HEP-a je kao dio mjera štednje značajno smanjila sredstva za investicije u nove projekte, ali i u tekuće održavanje. Mi u Končaru, ali i ljudi od struke u Hrvatskoj, smatramo takvu politiku neodgovornom i opasnom ne samo za sigurnost opskrbe električnom energijom u bližoj budućnosti, već i za dalji razvoj Hrvatske. Hrvatska danas uvozi više od 50 posto energije u cjelini, a oko 35 posto električne energije. Kako opremu za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije u velikoj mjeri hrvatska sama proizvodi to je prirodno da u mjere za poticanje potrošnje, kao dio mjera za izlazak iz gospodarske krize Hrvatske, uđe i intenziviranje investicija u HEP-u budući da to istodobno znači i oslobađanje Hrvatske od uvoza električne energije i zapošljavanje vlastite radne snage. Pokraj toga snažno investiranje u HEP-u danas-sutra kada dođe do privatizacije, za Hrvatsku znači znatno višu prodajnu cijenu. O tome će svakako nova uprava HEP-a, ali i ključni ljudi Vlade RH morati donijeti vrlo brzo svoje stavove...

• Na početku krize donijeli ste niz antikriznih mjera. Koliko su se one pokazale uspješnim i hoće li vrijediti i za 2010. godinu?

Lani u ovo vrijeme, dok kriza još nije bila službeno priznata, mi smo donijeli 50-ak mjera i usuglasili ih sa sindikatom. Te mjere se vrlo intenzivno provode u nekoliko poduzeća, a rađene su tako da se postupno ide u sve oštrije rezove kako se poduzeće suočava sa sve većim poteškoćama. U nekoliko naših poduzeća prodaja je pala i do 40 posto, pa tamo primjenjujemo cijeli niz oštrijih mjera, ali sve one počinju sa smanjivanjem plaća upravi, a tek potom smanjenjem prekovremenih sati, maksimalnom štednjom na materijalnim troškovima zatim dolazi smanjenje broja zaposlenih na način da se puste svi oni kojima ističe ugovor na određeno vrijeme, nakon toga smanjenje broja radnih dana u tjednu koje smo mi proveli kao smanjenje plaće kako ljudi ne bi imali problema za mirovinu, a ako i to nije dovoljno, onda se ide na dalja smanjenja zaposlenih. Tu se prvo rade intervjui sa zainteresiranima radnicima koji imaju interes otići jer takvih uvijek ima, a nakon toga se iskazuje tehnološki višak. Mjere su inicijalno rađene za ovu i sljedeću godinu, a u rujnu iduće godine ćemo vidjeti kako ćemo dalje.

• Jeste li i vi morali pribjeći otpuštanju ljudi, osim ovih kojima je istekao ugovor na određeno?

Končar ima 20-ak poduzeća i u svakom je situacija različita. Imamo poduzeća koja rastu sa svojom prodajom, a neka koja padaju. Stoga smo napravili internu burzu rada, preko koje se oni koji su višak u svom poduzeću mogu preseliti u neko drugo. Napravili smo i internu burzu roba i usluga, primjerice ako jedno poduzeće ima određeni strojni park i ostaje bez posla, a drugo treba neke proizvode i usluge koje bi moglo ovo prvo raditi, onda se oni međusobno preko interne burze usuglašavaju. Dakle, tu je burza roba, usluga i radne snage. Sve te aktivnosti osim uprave nadziru i članovi nadzornih odbora, dakle prije svega mi iz uprave Končara. Na taj je način do značajnijeg iskazivanja tehnološkog viška radnika (preko desetak ljudi) došlo u samo dva poduzeća.

• Nedavno su srpski mediji objavili da Beograd nije prihvatio vašu ponudu za obnavljanje njihova voznog parka javnog prijevoznika. O tome tada niste bili obaviješteni, jeste li u međuvremenu što doznali?

Do danas nismo dobili pravo na pravni lijek iako sve zemlje pa tako i Srbija imaju zakone o javnim nabavama koji kažu da se nabave rade tako da se nakon donošenja odluke svi u procesu o odluci obavijeste, a onima koji su nezadovoljni daje uputa o pravnom lijeku. Mi ni danas ne znamo koji je naš pravni lijek, i to je u mojoj poslovnoj karijeri presedan. Kako nam nije dan pravni lijek, mi smo se žalili i Gradu Beogradu, Ministarstvu financija i Komisiji za javne nabave Srbije, poslali smo naše pismo i u Europsku investicijsku banku, a obavijestili smo i našeg konkurenta CAF.

• Spomenuli ste da se sada većina svjetskih zemalja okreće suradnji s domaćim tvrtkama. Koliko se naše hrvatske tvrtke okreću suradnji s vama?

Ne baš previše. U europskim razvijenim zemljama događaju se dva procesa. Jedan proces je dodjeljivanje domaćih poslova domaćim poduzećima, dakle poticanje vlastite proizvodnje, a drugi proces je ulaganje enormnih napora i sredstava od država s ciljem osvajanja stranih tržišta – dakle opet poticanje vlastite proizvodnje. U konačnici – cilj svih tih napora je maksimalno zapošljavanje vlastite radne snage. Proizvođači iz tih zemalja snažno poticani i subvencionirani pojavljuju se u drugim zemljama vrlo agresivno s iznimno povoljnim cijenama roba i kreditima za te robe. Neka naša poduzeća podinvestiranjem provode štednju, što kratkoročno uništava domaće proizvođače, a sutra će od subvencioniranih i poticanih stranih proizvođača kupovati opremu s jasnim posljedicama za mrtvo hrvatsko gospodarstvo. Dok je nama i dalje zabranjen protekcionizam, subvencioniranje vlastite proizvodnje, subvencioniranje kreditnih aranžmana i sl., iste te zemlje pod izgovorom borbe za svako radno mjesto bez kompleksa i bez posljedica od međunarodne zajednice sve te zabrane naprosto drsko krše. Ako i mi želimo ozbiljnije afirmirati naše proizvode u Hrvatskoj i inozemstvu, kao što su tramvaj, vlak, vjetroelektrana i sl., morat ćemo se ponašati kao i razvijene zemlje.

• Problem svih tvrtki u Hrvatskoj je nelikvidnost. Kako se borite s njome i koliko vam pomaže izvoz?

Kod poslova u inozemstvu, a tu se dominantno radi o investicijskoj izgradnju koja mora biti podržana financiranjem, mi nemamo problema s naplatom. Sredstva dolaze onom dinamikom koja je predviđena. U Hrvatskoj se pojavljuju dva problema. Do rujna je bio vrlo izražen problem nelikvidnosti javnih poduzeća, koja su na neki način intervencijom Vlade kroz dodatna zaduženja u dobroj mjeri smanjila to neplaćanje što je prelazilo 270, pa čak i 360 dana, na prihvatljivu razinu. Međutim, sad se javljaju problemi druge vrste – to je problem nelikvidnosti lokalne uprave i samouprave i još više problemi nelikvidnosti privatnog sektora, pa i najave njihovih stečajeva. Iza njih ne stoji neki kapital ili Vlada da im pomogne u prevladavanju krize, to su poduzetnici koji nemaju mogućnosti riješiti nagomilane probleme, pa uvlače u nelikvidnost cijele lance svojih dobavljača. Imajući u vidu i sve ostale probleme s kojima se hrvatsko gospodarstvo susreće, problem nelikvidnosti u sljedećoj godini mogao bi eskalirati. Končar je vrlo konzervativno ulazio u poslovne odnose s potencijalno nelikvidnim poduzećima te stoga i ne očekujemo značajnije poteškoće s te strane.

• Kakvi su vam financijski rezultati u prva tri tromjesečja ove godine. Bilježite li pad?

U principu, gotovo da nema pada, dobit nam je malo bila i veća, međutim – moramo računati da je to samo devet mjeseci, a ozbiljno usporavanje dolazi u ovom zadnjem kvartalu. Ipak, rezultati će biti svejedno odlični jer je prošla godina za Končar bila iznimna godina – najuspješnija godina Končara, imali smo porast prihoda od 14 posto, pa i ako padnemo za mali postotak u prihodima, mi ćemo još uvijek dvije godine imati porast prihoda od desetak posto. A dobit je porasla značajno, pa ni tu nećemo imati problema. Međutim, to ne znači da mi možemo bezbrižno ući u sljedeću godinu, vidimo da otvorene obveze padaju, očekujemo da će početak godine biti s nekih 15-ak posto manje otvorenih obaveza nego prije godinu dana, ali ipak imamo otvorene obveze koje osiguravaju Končaru jednoipolgodišnju proizvodnju.

• Novi ministar gospodarstva Đuro Popijač dolazi iz HUP-a. Mislite li da on može nešto promijeniti?

Sigurno mu nije lagan posao. Nedvojbeno je da je Popijač iskusan čovjek, dolazi iz HUP-a, ali je jasno da sada mora braniti stavove svojeg tima, u ovom slučaju stavove Vlade RH. Iako kažu da nema ni sat vremena za pripremu, za prve rezultate ima vremena i njih treba pričekati do siječnja ili veljače.

Uvjeren sam da ćemo u njemu imati kvalitetnog, stručnog i ozbiljnog sugovornika. Za izlazak iz krize potreban je cijeli niz mjera što u velikoj mjeri i ne ovise o Ministarstvu gospodarstva. Pozitivne promjene može pokrenuti samo Vlada kao tim.

Razgovor je objavljen u prilogu Manager Večernjeg lista