Udio loših kredita u ukupnom bankarskom portfelju konstantno raste i ponovno iznosi oko šest posto, no banke su dovoljno kapitalizirane da podnesu i rast plasmana B i C kategorije do 11,5 posto.
– Čak i u slučaju crnog scenarija, ako bi svih 7,5 milijardi kuna dobiti otišlo u rezervacije, a operativna dobit pala na nulu, kapital ostaje netaknut. Bankarski je sustav stabilan – istaknuo je na predstavljanju godišnje analize troškova banaka direktor HUB-a Zoran Bohaček.
Visoka adekvatnost
Bohaček je po tko zna koji put upozorio na pad povrata na kapital, koji je u ovom trenutku ispod šest posto i niži je od povrata na ulaganje u državne obveznice koji iznosi 6,25 posto. Dobit banaka pala je u ovoj godini 20 posto, no kapital je zato visokoadekvatan – 18,7 posto, odnosno 14 posto prema kriterijima Basela II.
– Da je adekvatnost kapitala 13 ili 14 posto, dobit bi bila znatno veća, ali i rizici. Banke imaju kapitala, zadržana dobit u posljednje tri godine iznosi devet milijardi kuna te mogu pretrpjeti mnogo jače udare krize – kaže čelnik HUB-a, no dodaje i da vlasnike zanima ostvarenje veće dobiti i nitko im ne bi smio prigovoriti ako odluče uložiti tamo gdje mogu dobiti veći povrat. Na svoju su zaradu, poručuje, platili sve poreze i doprinose. Kad u Hrvatskoj ponovno krene investicijski ciklus, a Bohaček vjeruje da će zasigurno krenuti, no neizvjesno je kada, dobit banaka ponovno će skočiti.
Kamate padaju
I aktivne i pasivne kamate već su godinu dana u laganom padu, aktivne ponajprije zbog pada cijene kapitala u inozemstvu.
– Kamate nisu mogle padati brže, zbog pada kvalitete plasmana i rizika dužnika. Sad im je prosjek 6,9 posto, a vraćanje na neke normalne razine može se očekivati poboljšanjem gospodarske situacije. No, neće to biti vrijednosti od dva ili tri posto kao prije – kaže prvi čovjek HUB-a. Na cijenu kamata direktno utječe udio loših plasmana i njegovim smanjenjem spuštaju se i kamate, sa zakašnjenjem od jednog kvartala. Generalni je zaključak HUB-ovih analiza da će se dobit banaka vjerojatno stabilizirati, a možda i blago porasti, uz uvjet da je Hrvatska dotaknula dno krize. Banke će, prognoziraju, ostati izvrsno kapitalizirane i stabilne te spremne odgovoriti na potražnju u sljedećem kreditnom ciklusu.
Kad dužnik dođe u položaj, da usprkos urednom vraćanju kredita, njegov dug raste to je lihva, kamaterenje odnosno pljačka novca. I sami lihvari paze na to da njihovi dužnici ne budu vraćanjem preopterećeni, pa ih tuku ili zastrašuju na druge načine, dok god smatraju da dužnici još mogu kredit vraćati. Na međunarodnoj razini to je slučaj Njemačke, odnosno EU i Grčke, pa se Njemačka protivi grčkom bankrotu, jer smatra da Grčka dugove još uvijek može vraćati. Činjenica jest da,,otkako su banke u Hrvatskoj prešle u strano vlasnišvo (ako jesu) sada posluju urednije, ali to nije dovoljno, već one same moraju u svoje ponašanje uključiti i stalnu brigu nad mogućnošću da njihovi dužnici uopće prežive, iako im, možda, korumpirana država omogućava da svoju lihvu opravdavaju državnim zakonima.