Mato Zadro došao je na čelo Dukata potkraj listopada
prošle godine što se poklopilo s velikim
promjenama u Luri koja je napravila oštar zaokret u svojoj
poslovnoj strategiji. Napustila je koncept prehrambene industrije,
prodala svoju proizvodnju pića i keksa te se vratila isključivo
mliječnoj industriji. Time je Lura prestala postojati, a ostao je
Dukat, ime koje je tvrtka nosila desetljećima. Zadro je prvi menadžer
na čelu Rajićeve tvrtke koji je ponikao u Dukatu, a na čelo je stigao
zahvaljujući izvrsnim rezultatima koje je postigao u Dukatovoj
ekspanziji u BiH, gdje je radio tri godine. S njim smo razgovarali o
novim okolnostima u tvrtki, o smjeru i ambicijama Dukata.
VL: Zbog čega su se u
Luri dogodile tako velike promjene da se tvrtka vratila na sam početak,
tamo otkuda je i krenula prije tri godine. Zašto su
izgubljene godine u traženju profila kompanije?
- Na neki način simbolično smo se vratili na početak, ali
Dukat je danas u svim segmentima drukčija kompanija i na domaćem i na
inozemnom tržištu. U međuvremenu smo razvili snažan biznis u
Srbiji i BiH, najvećim tržištima u regiji. Ne bih rekao da
je vrijeme razvoja u prehrambenoj industriji izgubljeno, puno smo
naučili, ali pokazalo se da ova kompanija nije imala snage provesti tu
strategiju. Nije to bila loša strategija ni
neosmišljen koncept. Lura nije to uspjela provesti pa je u
jednom razdoblju trpio glavni posao proizvodnja mlijeka koja
čini 80 posto naših prihoda a u drugim poslovima
nismo uspijevali zauzeti vodeću poziciju unatoč trudu i investicijama.
VL: Gdje je bila zapreka
i zašto kompanija poput Lure nije mogla razvijati
proizvodnju pića Eurobeva i slastica Slobode, tvornice keksa iz
Osijeka, a Ante Perković i Mirko Grbešić koji su preuzeli te
segmente mogu ih razvijati?
- Lura kao vodeća kompanija u mliječnoj industriji nije to
bila na području konditorske industrije i proizvodnje sokova i s time
smo se teško nosili. No, od toga je važnije to
što nismo imali strateške sirovine, vodu i
čokoladu, za razvoj tih proizvoda. Tada, prije tri godine, prevladavale
su procjene da u mliječnom biznisu nema prostora za rast,
tržište je dosegnulo svoj maksimum i stoga se krenulo u
širenje koje na kraju ipak nije bilo projekt za Luru.
Zapostavili smo biznis u kojem su naše kompetencije najjače
i zato sam siguran da ćemo uspjeti. Već u ovoj godini vidjet će se
rezultati takvoga pristupa, naš ukupan prihod bit će veći
nego u vrijeme kada smo imali tri dodatna posla u prehrambenoj
industriji. U našem slučaju vrijedi potpuno usmjeravanje na
jednu vrstu industrije jer je to ono što znamo odlično
raditi.
VL: Kakav je sada cilj,
što se promijenilo u industriji na koju ste bacili sve karte?
- Ništa posebno osim spoznaje da time u regiji
možemo napraviti odličan posao. Cilj nam je ojačati naš
položaj i u regiji postati proizvođač broj jedan. Na domaćem
tržištu koje je vrlo razvijeno nastojimo zadržati vodeću
poziciju, a to nije lako, ali imamo pozitivan trend. U Srbiji imamo
vlastitu proizvodnju koju smo počeli sa Somboledom skromno i bez velike
pompe, ali posao se odlično razvija i to će biti naša
proizvodna okosnica na tom tržištu. Srbija je veliko
tržište i Somboled obećava velik rast, ali uz velika
ulaganja.
VL: Ali u Srbiji vas čeka
Salford, investicijski fond koji je planski kupovao mljekare kako bi ih
jednoga dana prodao nekoj specijaliziranoj kompaniji.
- Da, ali ukupan prihod Salforda u Srbiji i BiH manji je od
ukupnog prihoda Dukata. Njihova struktura zasniva se uglavnom na
trajnom mlijeku, a naša paleta proizvoda znatno je
šira. U Srbiji smo uz relativno malo ulaganja postigli
odličan rezultat i ići ćemo i dalje u tom smjeru uz intenzivno
investiranje.
VL: Na koji način osim
organskog rasta mislite postići dominaciju u regiji?
- Okosnica su investicije u postojeću proizvodnju i nove
akvizicije ako se pojavi dobra prilika, ali to je proces o kojem je
još prerano govoriti.
VL: Kolike su investicije
predviđene?
- Naša ukupna godišnja ulaganja iznose
otprilike 100 milijuna kuna, a najmanje polovicu te svote investirat
ćemo u regiju. U to ne ulaze potencijalne akvizicije.
VL: Jeste li u nekom
prešutnom dogovoru sa Salfordom s obzirom na to da će taj
fond oblikovati buduće odnose u mliječnoj industriji na ovim prostorima?
- Ne, mi smo otvorena konkurencija, u ovoj fazi Salford nije
restrukturirana kompanija, slaba je razina povezanosti među mljekarima.
Taj fond strateški ulazi na tržište kako bi
mehaničkom kupnjom mljekara osigurao velik tržišni udjel i u
tome je vrlo uspješan. Mi smo ipak industrija, a ne
investicijski fond i drukčije razmišljamo.
VL: Salford sada ima
50-ak posto udjela na tržištu regije i pripremio je teren za
neku multinacionalnu kompaniju čiji je dolazak samo pitanje vremena.
Što će biti kad vam se na tržište "useli",
primjerice, Danone?
- I takav smo scenarij predvidjeli. Kod nas se pokazalo da dva
velika suparnika mogu egzistirati na tržištu, a vjerujem da
će slična situacija biti i u Srbiji. Dođe li Danone, u redu, imat ćemo
velikog konkurenta s kojim ćemo se znati nositi. Vodeću regionalnu
poziciju, uostalom, nećemo graditi samo u Srbiji nego i u BiH i
Hrvatskoj, pa i u Makedoniji.
VL: U BiH Dukat nema
proizvodnju, a računa na golem udjel na tržištu. Možete li
to postići uvozom iz Hrvatske?
- Ne, to nije moguće na dulji rok. U BiH imamo uvoz i
distribuciju i lokalnih partnerskih proizvoda. Sve proizvode Dukata
možete naći u BiH kao i u Hrvatskoj. Imamo 14 posto tržišnog
udjela, ali vrijeme je da se organizira ozbiljnija domaća proizvodnja u
BiH. To ćemo i učiniti, a već sada naš prihod u toj zemlji
iznosi 25 milijuna eura.
VL: Što je
Dukatova prednost u odnosu na ostale sa sličnim ambicijama?
- Kompanija smo koja ima najjači brand, nijedna kompanija nije
uspjela prijeći granice na način na koji je to učinio Dukat. Somboled
će također postati Dukat, vjerojatno u 2008. godini. Otvorili smo
kompaniju u Makedoniji, počinjemo s uvozom, distribucijom i pokretanjem
lokalne proizvodnje, imamo tvrtku u Sloveniji.
VL: Svojevremeno je Lura
bila zainteresirana za Ljubljanske mlekarne, ali sve se
stišalo. Je li to završena priča?
- Vjerojatno jest. Slovenija je inače vrlo zanimljivo
tržište i treba nam svima poslužiti kao pouka. Mliječna
industrija nije se dobro pripremila za ulazak u EU. Dogodilo se da su
Ljubljanske mlekarne izgubile tržište bivše
Jugoslavije, a preko noći njihovo tržište zasuli su europski
brandovi i danas je ta kompanija u znatno ozbiljnijoj situaciji nego
prije nekoliko godina. Danas je ona na prodaju, ali to ne ide lako. Mi
smo bili zainteresirani, ali sada to ne bi bilo najpametnije ulaganje
za nas. Slovensko je tržište malo, a uz to vrlo konkurentno
i takva investicija nema ekonomsko opravdanje.
No, i mi bismo se vrlo brzo mogli naći u sličnoj situaciji te stoga i
provodimo restrukturiranje ovakvih razmjera. Gradimo svoje brandove i
smatramo da samo tako možemo opstati.
VL: Je li to dovoljno i
može li se Dukat naći u poziciji Ljubljanskih mlekarni koje sada nikome
nisu zanimljive?
- Činimo sve da se to ne dogodi, imamo primjer pred sobom. Ali
ulaskom u EU konkurencija će se zaoštriti. No, događa se
jednako opasan, možda i opasniji proces za nacionalnu proizvodnju. U
trgovini se događa proces okrupnjavanja, a daljnje integracije tek će
uslijediti. Proizvođačima je sve teže postići uvjete koji i njima
ostavljaju prostor, međutim, postane li regionalna trgovina dio
svjetskog i europskog dijela, bit će to ključan rizik za proizvodnju u
regiji. To se može dogoditi u roku od tri ili pet godina.
VL: Kako surađujete s
Agrokorom, jesu li nesuglasice riješene?
- S Agrokorom vrlo uspješno surađujemo i svi su
nesporazumi prošlost, ali i sa svima drugima dobro
surađujemo.
VL: Fond za privatizaciju
prodaje jedinu preostalu neprivatiziranu mljekaru, karlovački KIM. Je
li Dukat u utrci?
- KIM nam je zanimljiv, pitanje je samo uvjeta pod kojima se
prodaje.
VL: Uprave Lure nisu
dosad bile dugoga vijeka, najviše dvije godine tvrtkom je
upravljao isti tim. Može li u vašem slučaju biti drukčije?
- Može, imam ugovor na pet godina, a koliko ću se zadržati na
čelu, ovisi o rezultatima koje smo zacrtali.
VL: Je li nova uprava
dobila opcijske dionice od vlasnika Luke Rajića?
- Nova uprava nije, ali bivša jest. Gospoda Radin i
Filipi sada su članovi Nadzornog odbora.
VL: Koliko ste samostalni
u upravljanju Dukatom?
- Moja je sloboda vrlo visoka, g. Rajić operativno se ne
uključuje u upravljanje. Kao predsjednik NO-a vrlo je prisutan, ali na
svojoj razini odgovornosti, znači u strateškim pitanjima.
Ali on je uvijek davao odriješene ruke svojim upravama dokle
god je projekt bio uspješan.
VL: Je li odluka o novom
Dukatu bila isključivo Rajićev projekt ili rezultat timskog
promišljanja?
- G. Rajić sam je, naravno, donio odluku, ali je unutar
kompanije postojalo razmišljanje o promjeni strategije. On
je bio spreman to učiniti unatoč svemu što takav zaokret
donosi. Osim toga, promijenilo se još nešto.
Dukat je dugo vjerovao u uvoz ljudi izvana, dugo se nije vjerovalo u
vlastiti kadar, a sada se i to mijenja, na ključnim su mjestima
stručnjaci ponikli u Dukatu.
VL: Kako gledate na
doprinos vaših prethodnika u Dukatu?
- Pozitivno, i g. Perić i g. Filipi, s njima sam i radio,
ostavili su dobro naslijeđe u kompaniji, a svaki od njih svoje
specifičnosti.
VL: Kako komunicirate s
vlasnikom s obzirom na to da on ne živi u Zagrebu. Putujete li na radne
sastanke u Ženevu?
- Samo iznimno, g. Rajić dolazi u Zagreb kada treba obaviti
sve važnije poslove vezane uz Dukat.
Luka Rajić samo iznimno u Zagreb
VL: Je li nova uprava
dobila opcijske dionice od vlasnika Luke Rajića?
– Nova uprava nije, ali bivša jest. Gospoda Radin
i Filipi sada su članovi Nadzornog odbora.
VL: Koliko ste samostalni
u upravljanju Dukatom?
– Moja je sloboda vrlo velika, g. Rajić operativno se ne
uključuje u upravljanje.
Kao predsjednik NO-a vrlo je prisutan, ali na svojoj razini
odgovornosti, znači u strateškim pitanjima.
Ali on je uvijek davao odriješene ruke svojim upravama dokle
god je projekt bio uspješan.
VL: Kako komunicirate s
vlasnikom s obzirom na to da on ne živi u Zagrebu. Putujete li na radne
sastanke u Ženevu?
– Samo iznimno, g. Rajić dolazi u Zagreb kada treba obaviti
sve važnije poslove vezane uz Dukat.
Nismo imali vodu i čokoladu
VL: Zašto Lura nije mogla razvijati proizvodnju pića Eurobeva i slastica Slobode, tvornice keksa iz Osijeka?
– Lura kao vodeća kompanija u mliječnoj industriji nije to bila na području konditorske industrije i proizvodnje sokova i s time smo se teško nosili. No, od toga je važnije to što nismo imali strateške sirovine, vodu i čokoladu, za razvoj tih proizvoda. Tada, prije tri godine, prevladavale su procjene da u mliječnom biznisu nema prostora za rast, tržište je dosegnulo svoj maksimum i stoga se krenulo u širenje koje na kraju ipak nije bilo projekt za Luru. Zapostavili smo biznis u kojem su naše kompetencije najjače i zato sam siguran da ćemo uspjeti. Već u ovoj godini vidjet će se rezultati takvoga pristupa, naš ukupan prihod bit će veći nego u vrijeme kada smo imali tri dodatna posla u prehrambenoj industriji. U našem slučaju vrijedi potpuno usmjeravanje na jednu vrstu industrije jer je to ono što znamo odlično raditi.