Bolji prema životinjama, nego prema radnicima

Pedesetjednogodišnji magistar veterine Mladen Anić peti je direktor nekog zagrebačkog poduzeća kojega je Milan Bandić smijenio posljednjih godinu dana, ali i prvi koji se javno usprotivio  smjeni.  Prije njega s čelnog mjesta maknuti su Julius Pevalek iz ZET-a, Davorin Spevec iz Zagrebačkog velesajma,  Stjepan Črnjak iz GSKG-a i Aleksa Kocijan iz Jaruna. 

Svima njima zajedničko je to da se radilo o dugogodišnjim direktorima  i moćnim  osobama u zagrebačkoj hijerarhiji koji su upravljali s golemim proračunima. Glasine što su ih pratile tijekom karijere javno su predstavljene kao glavni razlog za smjenu, a bit je u tome da se nisu uklapali u Bandićev koncept upravljanja gradskom imovinom.

Ovisni o politici i političarima koji su ih ustoličili na direktorska mjesta, smijenjeni  predsjednici uprava šutke su se povukli u sjenu i dobro plaćena savjetnička mjesta, s izuzetkom Mladena Anića  koji se ne predaje jer se poistovjetio sa Zoološkim vrtom te ga doživljava kao svoje životno djelo.

Bandić je  centralizirao upravljanje gradskim tvrtkama, sve račune prenio na Holding, a ovlasti na ljude od potpunog povjerenja. Godišnji proračun od  najmanje 6 milijardi kuna  Zagrebačkom holdingu daje izuzetnu težinu, a šta će s njom napraviti - tek će se vidjeti. Novi koncept upravljanja gradskom imovinom nije loš, ali je pitanje jesu li ljudi koji njome upravljaju dorasli zadatku.  Za razliku od Bandića, koji tek kupuje svoju ulaznicu u povijest, Mladen Anić već je u nju ušao.  

U nepuna dva desetljeća, koliko je bio direktor maksimirkog vrta,  spasio je  ZOO od propasti i  u centru milijunskog grada stvorio oazu mira i ljepote.  No, čovjek koji zna sa životinjama potpuno je zakazao u odnosu s ljudima. Ako je točan i dijelić onoga što se govorilo o Anićevu maltretiranju zaposlenih,  tada ga je trebalo smijeniti već i prije, unatoč svih njegovih uspjeha u Zoološkom vrtu.

Nikome, pa ni ljudima s nekim posebnim vizijama i interesima ne treba dopustiti da prijeđu dopuštenu granicu ponašanja prema radnicima koji su im podređeni,  prema sredini u kojoj žive, prirodi što nas okružuje i prihvaćenim normama ponašanja, zvali se oni Mladen Anić ili Milan Bandić, svejedno.