Bivši ministar financija Borislav Škegro gurao je kroz Sabor čak devet proračuna i sigurno je jedan od najpozvanijih nešto reći o novome prijedlogu proračuna. Nije lako prihvatio ponudu. "Ljepše mi je ovako, ma ne treba mi više sve to", rekao nam je Škegro. Ipak je popustio.
- Državni je proračun, ako je zanatski korektno izveden, samo novčani iskaz skupa Vladinih politika. Kako Vlada luta bez ikakva jasna programa, od prigode do prigode u funkciji očuvanja na vlasti u sklopu neiskrene i heterogene koalicije, onda je i proračun prepun nerazumljivih i kontradiktornih odrednica. Jedan od novijih primjera toga lutanja jest premijerova najava gradnje autoceste Split-Zagreb, obznanjena ni 15 sati nakon što je ministar financija na tiskovnoj konferenciji u Banskim dvorima najavio daljnje smanjivanje kapitalnih izdataka!?
U javnosti se polemizira o osnivanju novih fondova za razvoj i zapošljavanje. Mislite li da je potrebno osnivati nove fondove da bi se priljev proračuna od privatizacije usmjerio u razvoj ili se taj novac može kanalizirati kroz postojeće institucije?
- Ti fondovi apsolutno su nepotrebni i neodoljivo podsjećaju na SIZ-ove. Priča se na sva usta o tzv. transparentnosti, a potom se golema sredstva izvlače ispod ingerencije Sabora i državne revizije. Floskula o usmjeravanju prihoda od privatizacije u razvoj pokazuje pak elementarno nerazumijevanje osnovnih načela vođenja državnih financija. Ako neki proračun ima tekući višak (a ovaj ga nema!), onda je jasno da država više investira nego što prikupi privatizacijom. Ne treba tu nikakvo usmjeravanje. Na žalost, već treću godinu zaredom naš proračun ima veće tekuće izdatke od tekućih prihoda, što se ne da maskirati ni naivnim pokušajima tipa osnivanja fondova. Oni će dati slabije rezultate od onih koji se mogu postići uobičajenim mehanizmima.
Neki prognoziraju da bi ti fondovi mogli srušiti aranžman Hrvatske s MMF-om?
- Ne bih rekao. MMF je, na žalost, sve više pod izravnim utjecajem međunarodne politike i ona će, na kraju krajeva, odlučiti je li program ostvaren ili nije. Uostalom, nedavno je o tome sa zabrinutošću, vrlo uvjerljivo, pisao i londonski "The Economist", uzimajući upravo primjer Hrvatske. Podsjećam, mi smo u proljeće 1997. ispunili sve kriterije iz MMF-ova EFF aranžmana, pa ipak nismo uspjeli povući drugu tranšu, nakon strahovita pritiska State Departmenta na brojne zemlje članice izvršnoga odbora. Zanimljivo je da su uspjeli prikupiti jedva 52 posto glasova, a među onima koji se tada ipak nisu pokorili pritisku bilo je i osam od petnaest članica EU! Tada su, sjećate se, problem bili Dario Kordić i skupina. Kada su oni otišli u Haag, MMF je odjednom bio spreman odmrznuti tu tranšu. Mi smo je tada, naravno, odbili, ostajući tek u uobičajenim oblicima suradnje s takvom međunarodnom institucijom.
Trgovinu tog tipa ne bih prihvatio ni u ludilu. Nadalje, u proljeće 1999., nakon početka NATO-ove intervencije na Kosovu, imali smo pak svako pravo i razlog dobiti žurnu asistenciju MMF-a i Svjetske banke koji, na papiru, i postoje upravo da pomognu u takvim situacijama iznenadnih eksternih poremećaja. Otišao sam u Washington i vratio se praznih ruku, naravno, nakon što su me iz tih dviju institucija prethodno uputili u State Department. Mislim da sam bio više nego jasan.
Vlada ima problem s tekućim proračunskim manjkom koji pokušava smanjiti, među ostalim, rezanjem potrošnje i povećanjem trošarina. Mislite li da će tako manjak uspjeti svesti u zadovoljavajuće okvire i hoće li to imati neke nepredviđene posljedice u gospodarstvu?
- Nije problem ako država koja nije prezadužena ostvaruje umjeren ukupni deficit, ako je on praćen suficitom na tekućem računu. Na žalost, u nas je već tri godine prisutan kako ukupni deficit, tako i tekući. To je loše. Tekući se deficit uklanja potpuno drukčijom ukupnom politikom. Podsjećam, proračun je iskaz politika u svim sektorima. Ako uporno slabite fiskalni kapacitet države, ukidate Financijsku policiju, komplicirate porezni sustav, sužavate porezne osnovice i olako se zadužujete za milijarde kune koristeći obilje novca u domaćem bankarskom sustavu, onda su vam rezultat manji porezni prihodi. Tome dodate rast tekućih rashoda (najbrže rastu plaćene kamate!) i imate tekući deficit.
Nema jednostavna rješenja tog problema. Nabijanje trošarina, poglavito na gorivo, opterećuje gospodarstvo i povećava troškove, jer se ne mogu odbiti poput PDV-a. A tekući deficit, pak, uvijek djeluje prorecesijski - dio potrošnje financirate zajmovima ili prodajom imovine.
Svojedobno su Vam kao ministru brza rješenja u cestogradnji donijela znatne probleme. Čini li Vam se da nova vlast nije mnogo naučila na nekim starim primjerima kad forsira brzu gradnju autoceste Zagreb-Split?
- Nisam primijetio brzinu. Nemojte zaboraviti da je sadašnja vlast došla s pričom o prevelikoj javnoj potrošnji i da je u tom kontekstu izgubila gotovo dvije godine. Pričalo se o nepovoljim ugovorima s Bechtelom, o uzgajanju šampinjona u tunelu Sveti Rok, o naslijeđenim tobožnjim dugovima itd. Sada odjednom zaokret, do te mjere da premijer osobno arbitrira u izboru pojedinih varijanti dionice u Lici. Kako će to financirati? Ozbiljan pristup zahtijevao bi terminski plan i čvrste izvore financiranja iskazane u sklopu proračuna. Još ga nisam vidio. Zasad se priča u maglovitim terminima tipa novca iz sukcesije, kredita na temelju depozita itd. Budimo ozbiljni, Vlada uopće ne zna kako će to platiti.
Utoliko je opravdan strah ekonomskih analitičara koji se pitaju kakve sve posljedice u ukupnome gospodarstvu može izazvati pogrešan pristup gradnji takve autoceste. Smatram da je ta prometnica od najveće važnosti za budućnost Hrvatske. Istina, nijedna cost-benefit analiza u užem smislu neće pokazati zadovoljavajuću rentabilnost, zbog nedovoljna prometa u bližoj budućnosti. No, analiza koja obuhvaća i druge čimbenike, od dugoročnih ekonomskih preko razvojnih pa sve do onih nacionalnih strateških, sasvim sigurno pokazuje ne samo opravdanost nego i nužnost tog projekta. Mi smo ga davno počeli, nije ga trebalo prekidati, pa sada pokušavati prodavati kao svoj.
Ima li izlaza da proračun prestane toliko ovisiti o privatizacijskim prihodima i što kada ih više ne bude?
- Ima. Povećajte poreze i smanjite rashode. Bit ćete jako popularni. Prihoda od privatizacije bit će još mnogo godina. No, u posljednje dvije godine još nisam vidio ništa važnije što nije pripremljeno u vrijeme HDZ-a. Pritom nikada ne bih prodao kontrolne pakete u najvećim bankama, HT-u, Plivi i sličnim poduzećima. Nikada. To su, na žalost, koliko čujem, već gotove stvari.
Što bi Vlada trebala učiniti kako bi smanjila nezaposlenost? Mnogo toga. Vlada je najprije povjerovala u priče o nadolazećoj poplavi stranih investicija koje će riješiti dio problema nezaposlenosti. Drugi dio trebao je biti riješen smanjivanjem javne potrošnje, tj. rasterećenjem gospodarstva koje je onda trebalo valjda postati konkurentnije u inozemstvu, pa generirati gospodarski rast povećanim investiranjem. Ni od jednog ni od drugog ništa. Uporno se i dalje forsiraju, izgovaranjem na MMF, fiskalna restrikcija i stvaranje preduvjeta za strane investicije. Time se, naravno, neće puno postići, posebno u uvjetima svjetske recesije. K tome se, da situacija bude još gora, provodi konstantna hajka na poduzetništvo, sve pod plaštem kažnjavanja krivaca iz pretvorbe i privatizacije, a u stvarnosti motivirano konačnim obračunom s HDZ-om.
Svaki obračun i svako ponašanje tipa mi smo drukčiji ima svoju cijenu. Dio te cijene jest povećana nezaposlenost. Nadam se da neće biti rješavana tek statistički, poput indeksa cijena na malo u rujnu.
U Ministarstvu financija radi se nova velika kadrovska križaljka. Što mislite o otpuštanju tako mnogo djelatnika Financijske policije iako se govorilo da će svi biti zbrinuti? Kako komentirate veliku akciju "provjetravanja", odnosno reizbora u Poreznoj i Carinskoj upravi? Sigurno od prijatelja dobivate informacije iz Ministarstva o tome što se događa.
- Malo je mojih prijatelja ili znanaca ostalo u Ministarstvu. Iskreno rečeno, premalo. Polazim od toga da nitko nije nezamjenjiv. No, odmah dodajem - premala smo država da bismo samo tako izbacivali stručne ljude iz državne službe, samo zato jer su služili HDZ-ovu režimu. Rezultate vidite u padajućim realnim poreznim prihodima i rastućem javnom dugu. Što se drugo i moglo očekivati? No, mnogo je veća dugoročna šteta učinjena meni neshvatljivim razbijanjem cjelokupnoga ustroja Ministarstva.
Što mislite o tzv. PDV aferi u kojoj je Porezna uprava ostala kraća za 20-ak milijuna kuna?
- Kad bi to bilo jedinih 20 milijuna... Sigurno je toga i više. Što mislim, hoćete iskreno? S obzirom na to koliko ste svi skupa, od političara do medija, godinama provodili harangu protiv PDV-a i mene (to su i danas gotovo sinonimi), nije čudno što su lopovi pomislili da je utajiti PDV sitan grijeh, možda čak i domoljuban čin. Kažem, svaki račun kad-tad dođe na naplatu, ponekad i nakon što ste se već poveselili da se negdje izgubio. Sada kad je PDV ostao jedina čvrsta točka proračuna i kada dostiže mnogo veće udjele u ukupnim prihodima od onih u moje vrijeme uistinu je teško natjerati ljude da zaborave priče o smanjivanju stope na 17 posto, o istodobnome uvođenju snižene stope za hranu... A još teže će im ova Vlada, nakon svih priča i obećanja, objasniti potrebu njegova povišenja. S obzirom na situaciju u koju su se doveli, to je gotovo neizbježno. O tome je već bilo ozbiljnih razgovora, vjerovali ili ne!
Možete li nam reći čime se točno bavite u Varteksu. Javnost je stekla dojam da Varteks istupa prema van na sve suvremeniji način. Koliki je Vaš doprinos tomu?
- Varteks uistinu pokušava učiniti snažniji iskorak i na domaćem i na stranom tržištu, među ostalim, suvremenijim marketingom i promocijom naših robnih marki. Neću ih imenovati jer ih već svi znaju, a ovo nije besplatan EPP. U tom dijelu moj je doprinos uistinu skroman. Više se bavim većim pojedinačnim investicijskim projektima, poput rekonstrukcije robne kuće na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, te pripremom podloga za strateške iskorake u budućnosti.
Kako sada gledate na probleme tekstilne industrije? Imate li nešto poručiti Škegri kao ministru?
- Sada, naravno, znam mnogo više nego prije o svim problemima s kojima se branša suočava. Što bih poručio onom Škegri? Pa, otprilike ovo: "Bio su u pravu kad nisi dopustio sektorsko favoriziranje i izdvajanje lokomotiva razvoja. Bio si u pravu kad si kao argument protiv diferenciranih stopa PDV-a uzimao tekstilnu granu kao najbolji primjer da argumenti zagovornika nižih stopa u turizmu, prehrambenoj industriji... nisu valjani. Nisi bio u pravu kad si predviđao skori nestanak znatnog dijela tekstilne industrije". Ne mogu ni ja biti stalno u pravu, zar ne?
Razgovarali: NENAD BACH i GOJKO DRLJAČA