Četvorica velikih trenera podučavala poslovne ljude

Poslovnim ljudima svih uzrasta i profila o uspjehu govorili su oni koji doista znaju što je uspjeh – najveći hrvatski sportski treneri. Pred menadžere, bankare, brokere, informatičare izašli su Ratko Rudić, Lino Červar i Joško Vlašić. To su ljudi koji su upravljali onima koji se diče sa šest svjetskih i pet olimpijskih zlata. Gost Konferencije poslovnog uspjeha, koju je organizirala tvrtka Albatros media, bio je i Miroslav Ćiro Blažević koji se ponosi mitskim uspjehom hrvatskog nogometa – trećim mjestom na SP-u.

Zlato i blato
Sva četvorica sportskih predavača govorila su o selekciji i motivaciji, tako važnim faktorima uspjeha u poslovnom svijetu. Polaznici su upijali što govore naši mitski sportski stručnjaci jer puno je dodirnih točaka u sportskim i poslovnim uspjesima. Ćiro je nastupao na svoj uobičajen, teatralan, povremeno i priprost, ali vrlo zanimljiv i uhu prihvatljiv način. S geslom “zlato sjaji i u blatu”, ali i “na vrhu se ne može spavati jer tamo pušu orkanski vjetrovi” Červar je izgledao kao čovjek koji se najviše spremao.

Nastupao je kao da je za saborskom govornicom. Pazio je na svaku svoju riječ, uzimao je dramatsku stanku, poput onih skupo plaćenih američkih motivacijskih govornika. Ratko Rudić je pak pričao o tome kako je njegova cijela karijera povijest prilagođavanja raznim mentalitetima i slamanja loših navika. Joško Vlašić je na primjeru svoje djece vrlo zorno prikazao kako proces selekcije u sportu započinje još u vrtiću i kako je sa svjetskom visaškom prvakinjom Blankom prolazio motivacijske Scile i Haribde.

Kad su se već našli u prilici da pričaju o svojim životnim uspjesima i mudrostima, mnoge je zanimalo bi li svi ti sportski uspješnici mogli uspješno voditi velike kompanije. Ono što svi oni misle, najslikovitije je opisao upravo Ćiro Blažević.

– Ne možete si utvarati da možete biti veliki u više domena. Ne možeš biti badža u čemu hoćeš, jer kada pomisliš da sve možeš to je početak tvog kraja. Ja sam u Švicarskoj zaradio dobre novce i dva puta krenu u biznis. I oba puta sam bankrotirao.
Imao je nogometni mag zanimljivu političku ponudu pokojnog predsjednika Tuđmana, ali ju je odbio.

Balkanske metode
– Kažu meni Tuđman i Šarinić da sam ja predodređen da budem ministar sporta. Poljubim ja njih dvojicu, odem kući i višem supruzi: “Ženo, postao sam ti ministar”. A ona će meni na to: “Pa kako ćeš ti biti ministar, kad ti o tome ništa ne znaš. Samo ćeš se brukati.” Poslušam ja ženu i ispričam se predsjedniku, a on će meni: “Dobro, onda će to biti Novosel.” Eto ti ga na, pa ni Novosel ne zna ništa više o tome od mene.  Ilustrativni Ćiro priznao je da se i u uređenoj zemlji kao što je Švicarska pokušao koristiti balkanskim metodama.

Bio sam tada tamo popularan trener i mislio sam da će to biti dovoljno da upišem kćer na fakultet koji je željela, a oni su ju testirali i kazali mi da ona za to nema kapacitete. To je utopija ovog podneblja, imenuju nekog dekretom za šefa, a on za to nije sposoban. U ozbiljnim poslovnim sustavima to ne prolazi. Pred bankarima je Ćiro uzdigao novac na najviši pijedestal. Otvoreno je priznao:

– Novac je najvažniji. I najvredniji čovjek bez novca je gotovo bolestan. Da ja nisam imao novca, onih 50.000 eura, kada sam dobio rak prostate i da nisam njime platio najboljeg doktora, ja možda danas ne bih bio među vama. Kad moje dijete Slaven Bilić kaže da mu nije važan novac, on laže, kao i svatko drugi koji to kaže.