Budućnost Zadranina Dubravka Vitlova bila je zacrtana i prije njegova rođenja, gotovo predodređena. Nije bilo razloga, kaže, da se i on ne otisne u liječničke vode jer je to bila obiteljska tradicija.
Koliko god želio udovoljiti roditeljskim planovima, dječački snovi ipak su prevladali i odveli ga na drugi put. A kako je sve počelo, kako je nesvršeni student medicine postao čokoladar?
Za sve je kriv, kaže, njegov otac, koji je kao liječnik često putovao i jednom mu iz Velike Britanije donio ručno izrađenu čokoladu.
Sanjao recepte
– Očevim sam skalpelom danima secirao tu čokoladu, komad po komad, i razmišljao o tome kako bih i ja jednog dana želio raditi čokoladu, prisjeća se prvi i zasad jedini zadarski čokoladar.
– U obitelji najprije nisam imao ni potporu ni razumijevanje i tako sam upisao medicinu, koju nikad nisam završio, ali sam se zato uvijek motao oko kuhanja i ugostiteljstva.
Završio sam gimnaziju, a onda se prekvalificirao za konobara s obzirom na to da je kuharstvo tada kod nas bilo jako podcijenjeno.
Otputovao sam u Kanadu i radio kao barmen te svaki dan na putu do posla prolazio pokraj jedne čokoladarnice u kojoj su u izlogu, pred prolaznicima, na mramornim pločama izrađivali praline i čokolade.
Znao sam da je to posao za mene, ali, eto, trebalo je proći više od 15 godina da se upustim u to – prisjeća se Vitlov. Kad se vratio u Hrvatsku, nabavio je literaturu iz Belgije i napravio mali kućni laboratorij u kojemu je godinama eksperimentirao, radio čokolade i praline za ukućane i prijatelje. Često se, kaže, budio noću jer bi sanjao neki novi recept koji je trebalo odmah isprobati, ali još uvijek nije imao dovoljno hrabrosti da njegova ljubav, strast i hobi postanu posao od kojega će živjeti.
U Belgiji je završio i nekoliko tečajeva te školu u najvećoj i najjačoj industriji čokolade na svijetu Barry Callebaut.
Narudžba sve više
– Već je pet godina čokolada moj život, a tek u posljednjih godinu dana mogu reći da živim od nje. Nisam se obogatio, ali podmirujem sve obveze – kaže.
U svojoj maloj čokoladarnici u Poduzetničkom inkubatoru u Zadru proizvodi praline za jedan strani trgovački lanac, a čokolade posebna okusa i recepture prepoznali su i u Turističkoj zajednici Zadra, ali i u gradskoj upravi, za koju radi ekskluzivne praline koje se poklanjaju delegacijama koje posjećuju grad.
Neuspjeha se ne boji jer, tvrdi Vitlov, u Hrvatskoj još ima dovoljno prostora za ovakve ekskluzivne proizvode.
Širenje posla
U Zadru planira otvoriti čokoladarnicu po uzoru na one kakve je viđao u Kanadi i Belgiji.
Planova je puno, ali tek za dvije godine Vitlov će moći reći je li odluka da kao 50-godišnjak krene u novi posao bila ispravna.
– Ako sve bude u redu, namjeravam zaposliti prehrambenog tehnologa i jednog radnika komercijalne struke.
Sada puno vremena trošim i na administraciju, a to me ne zanima.
– Ne želim biti direktor, to neka rade drugi, želim samo dizajnirati nove okuse i raditi čokolade po kojima će Hrvatska biti prepoznatljiva u svijetu – zaključuje Vitlov.
njam njam to nam treba :)))