Damir Begović: Iznenada svadljivac

Predsjednik uprave Valjaonice cijevi Sisak Damir Begović pomaknuo je granice mogućeg u odnosu između direktora i vlasnika. Vlada već nekoliko mjeseci traži od Damira Begovića da raskine ugovor s jednim od svojih poslovnih partnera, ali Begović uporno ignorira zahtjeve vlade i usput oštro polemizira s ministrima, što već samo prema sebi izaziva znatiželju i sumnju. Vlada se s Valjaonicom cijevi Sisak našla u pat poziciji koju će, želi li je prodati, morati brzo riješiti jer riskira više od vlastite vjerodostojnosti.

Dilema i nije laka, Valjaonica je opstala zahvaljujući Begovićevu ugovoru s talijanskim partnerom, i to kada nitko živ nije htio čuti za njih. Kako je čelik postao tražena roba, a sisačka se željezara uklopila i u planove velike američke grupacije CMC, sada je taj ugovor problem jer kupac Željezare neće da mu igru vode glavni konkurenti.

Begović s pravom brani prvotni ugovor, koji mu je i pomogao da postane jedna od omiljenijih osoba u Sisku, ali nije posve jasno zašto ga je nedavno dorađivao u vrijeme kada je oglašena prodaja željezare. Sisačka je željezara prije tri godine po tko zna koji put bila na koljenima, ljudi bez posla i nesigurne egzistencije.

Begović je otišao u Sisak da spasi tvornicu po Sanaderovu nalogu i u tome je i uspio - ugovor s talijanskim Pipexom donio mu je strana tržišta, jako političko zaleđe Vladine garancije i bankarske kredite, a menadžerske vještine poštovanje zaposlenih i lokalne zajednice. Čudno je što čovjek njegova iskustva i reputacije sada javno ignorira odluke vlade jer Begović nije od jučer, on se kao državni dužnosnik i menadžer selio s jedne pozicije na drugu još od 90-ih.  Nije naodmet podsjetiti da je nakon smjene s mjesta predsjednika uprave HEP-a, jedno kraće vrijeme bio i na burzi nezaposlenih.

 Time što je u postupku prodaje dao do znanja da prefereira slovačku Podbrezovu, vlasnika svog talijanskog partnera, smanjio si je šanse ostane u Valjaonici, prođe li netko drugi.  Begovićevu tvrdoglavost u Sisku tumače i kao mogući znak da nije radio na svoju ruku, pa se ne boji odmazde s Markova trga. Ni Vladi ne služi na čast što sa svojim menadžerom komunicira putem medija, iz kojih ih on poučava kako trebaju znati da je Valjaonica dana na prodaju sa svim svojim obavezama, pa tko voli nek izvoli.