'Do kraja ove godine ćemo se udružiti, ne ide drugačije'

Udruživanje je jedini način izlaska voćara iz teškoća, smatra Branko Branković iz Kruševice. Na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ima 18 hektara pod nasadima, na kojima godišnje proizvede oko 900 tona jabuka i oko 60 tona višanja. Jedan je od glavnih zagovornika i pokretača inicijative za udruživanje voćara u zadruge radi zajedničkog nastupa na tržištu i prema fondovima EU. Smatra da bi se time smanjili troškovi proizvodnje i da bi proizvođači postali konkurentniji.

Stihijska sadnja

– Poticaji su od ljudi napravili čudovišta. Da nije bilo njih, možda bi sve išlo drugim pravcem. Ovako je došlo do stihijske sadnje voćnjaka i vađenja malih nasada. Danas plaćamo danak toj politici. Došli smo do zida i dalje bez udruživanja nećemo moći. U Europskoj uniji postoje normativi i oni jednostavno traže da idemo zajedno – kaže voćar Branko Branković.

Prema njegovim riječima, država se trebala ugledati na europski primjer i poticati proizvođače na udruživanje. To je izostalo i voćari su prepušteni sami sebi. Dodaje kako su nakon ulaska u EU od malih voćara svi digli ruke, a zakonski uvjeti bili su postavljeni za velike sustave. Njihovoj velikoj i dobro uhodanoj proizvodnji mali voćari no nisu mogli konkurirati. Milijarde kuna ubačene su u voćarstvo bez ikakvog rezultata, jer veliki nasadi ostali su nezavršeni projekti. Prve europske poptpore mogu se očekivati tek 2016., ali u međuvremenu ulagati se mora.

Lakše i do novca

Stoga će se već do kraja ove godine osamdesetak voćara udružiti u veliku zadrugu u suradnji s tvrtkom Gomolava iz Šarampova kod Ivanić Grada, čiji vlasnik Ante Plivelić raspolaže s hladnjačama kapaciteta 6000 tona. Proizvođačima jabuka, marelica, bresaka, nektarina, šljiva i krušaka Plivelić je ponudio partnerstvo za zakup skladišnih kapaciteta koje planira povećati kako bi se s domaćim voćarima obranio od inozemne konkurencije.

– Učlanjenjem u zadrugu bit će nam lakše doći do financijskih sredstava potrebnih za podizanje voćnjaka koji većinom nisu završeni, jer trebaju nam još zaštitne mreže i sustav navodnjavanja kap po kap. A toga nema bez aplikacije i povlačenja sredstava iz europskih fondova – ističe Branković.