Mnoge države povećale su dobnu granicu za odlazak u mirovinu na 65 ili 67 godina, a jučer je na javnu raspravu stavljen i Green Paper, dokument koji će dati strateške okvire unutar kojih će se kretati mirovinska prava i obveze u 21. stoljeću. Europa izdvaja 10% BDP-a za mirovine, a taj će trošak, procjenjuje se, porasti još od 3 do 5 % BDP-a do polovice stoljeća. Hrvatska sada za mirovine daje 11% BDP-a, ali i sprema zakon koji će povećati radni vijek žena 5 godina. Procjenjuje se da će vrlo brzo svaki treći punoljetni stanovnik Europe biti u mirovini, pa Europska komisija pokušava centralizirati odluke o mirovinskim pravima u Bruxellesu, kako bi ih izmakla iz okvira nacionalnih parlamenata i utjecaja lokalnih interesnih skupina.
Automatska prilagodba
Rasprava o mirovinskom “zelenom dokumentu” trajat će do prosinca, a trebala bi pridonijeti ujednačavanju mirovinskih prava u svim članicama EU.
Vrijeme provedeno u radnom odnosu, dobna granica za umirovljenje, pa i visina mirovine, usklađivali bi se automatski – ovisno o demografskim kretanjima, zaposlenosti te udjelu mirovinskih izdataka u BDP-u. Nova pravila više ne bi pisala politika već statistika.
– Kriza je samo okrenula javnost prema problemu u mirovinskim sustavima, ali ga nije stvorila. Problem postoji posve neovisno o krizi i zapravo je posljedica demografije. Ljudi duže žive, pa ako jednako dugo rade, moraju biti duže u mirovini. U isto vrijeme, sve je više umirovljenika u odnosu prema zaposlenima. To su jednostavne činjenice kojih smo svi svjesni, komentira Dinko Novoselec, prvi čovjek AZ mirovinskog fonda. Pojedine države već su uvele neke mehanizme automatske prilagodbe, pa se tako u Mađarskoj, Portugalu i Švedskoj dob za odlazak u mirovinu automatski mijenja ovisno o BDP-u, mirovine u Nizozemskoj i Njemačkoj računaju se na temelju plaća i pokazatelja s tržišta rada, a Francuska, Italija, Danska, Njemačka i Portugal radnu dob vežu uz očekivanu životnu dob. Jučer pokrenuta javna rasprava ide za tim da se ti uvjeti ujednače u EU.
Drugi stup dobar
Sugestija ide i prema disperziji mirovinskih primanja iz više izvora: javnog osiguranja i privatne štednje, a išlo bi se i na razvoj hibridnih mirovinskih fondova koji bi jamčili minimalne mirovine.
Novoselec ističe da je hrvatski drugi mirovinski stup po svom dizajnu “mehanizam automatske stabilizacije“ jer snažno preferira produženje radnog vijeka. Simulacije kažu da muškarcu prosječnih primanja i 60 godina života pet godina dodatnog rada i izdvajanja u 2. stup donosi 60% višu mirovinu iz drugog stupa nego da ode u mirovinu sa 60.
– Kada bi mirovinski sustav funkcionirao tako da se prvi stup pretvori u socijalnu zaštitu iz kojega svi umirovljenici dobivaju (pod)jednake iznose, a razliku među mirovinama stvara isključivo 2. stup, što i je naša vizija budućnosti, tada bismo mogli prepustiti svakom osiguraniku da u mirovinu ode kad želi.
Sama matematika drugog stupa motivirat će ga da ostane još raditi. Ta će motivacija biti jača od bilo koje administrativne mjere – kaže Novoselec.
Ljudi, posebno vi mladi, mlađi od 40, shvatite već jednom da od države nećete ništa dobit. Odnosno, dobit ćete siću, niti za džeparac unucima. Morate se pobrinut sami za sebe i organizirati si privatnu mirovinu. Prosurfajte malo, i odaberite nešto. Manje važno što. Glavno je da krenete što prije. I 100 kn mjesečno je bolje nego ništa.