Kriza je dramatično srezala dobit i profitabilnost hrvatskih kompanija. Prvi podaci Fine pokazuju da je prošlogodišnja dobit svih poduzetnika bila 4,27 milijarda kuna, a to je četiri puta manje nego 2008. godine. Kriza se iskazala znatnim padom prihoda, zaposlenosti, standarda i BDP-a, no nisu svi sektori imali jednak rezultat. Banke su na primjer i u godini koja se opisuje kao najteža od Drugoga svjetskog rata imale tek četvrtinu nižu dobit nego rekordne godine. Dobit banaka od 3,5 milijarda kuna samo je neznatno niža od dobiti cjelokupnog realnog sektora, što ne može i ne smije biti.
Kako se dobit temelji gotovo isključivo na visokim kamatama, banke će zagušiti i ono malo profitabilnih tvrtki. Novi su projekti ionako zastali.
Hrvatski makroekonomist Dubravko Mihaljek, zaposlen u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu, kaže da se i globalno počinje sve više postavljati pitanje koliko dugo banke mogu "izbacivati" visoke profite. – Prije krize, dioničari su očekivali od banaka, osobito u našoj regiji, ROE od 20 do 25%, čime su nadoknađivali relativno niske stope profita na matičnim tržištima. Takvi ambiciozni planovi često su zanemarivali potrebu izdvajanja dovoljno visokih rezervacija za potencijalno loše kredite, pa su profitne stope prilagođene za rizik (risk-adjusted ROE) bile zapravo precijenjene, navodi Mihaljek.
Taj analitičar procjenjuje da su se zbog krize čelnici banaka u regiji više-manje pomirili s time da u srednjem roku ne mogu očekivati ROE veći od 15 do 18%.
– Mnogi smatraju da su i ti ciljevi preambiciozni i upozoravaju na to da dioničare treba uvjeriti kako u srednjem roku više ne mogu računati sa stopama profita od 15 i više posto. Ne uspije li se u tome, tj. ako se očekivanja o profitabilnosti banaka globalno i regionalno ne smanje na realniju razinu, konkurencija bi mogla banke u budućnosti ponovno prisiliti na pretjerano riskantna ulaganja, ističe Mihaljek.
Dok su u realnom sektoru u minusu sve djelatnosti, u financijskom je kriza bila pogubna samo za leasing društva koja su povećala gubitke petinu, a osiguravatelji drže glavnu iznad vode.
Paradoks ove priče je samo u naslovu. Ako povežemo ovu vijest s onom od prije neki dan kako banke u Hrvatskoj najmanje od svih zemalja u Europi kreditiraju poduzetnike, stvar je jasna. Banke cijede zaposlenike poduzeća kojima banke ne daju kredite. Rezultat - bankrotirani poduzetnici, zaposlenici sirotinja.