Dva mjeseca prije izbora Vlada je donijela strategiju "zelenog razvoja" države, dokument u kojem se navodi što je sve potrebno učiniti kako bi Hrvatska postala ekološka oaza na Zemlji.
Katalog želja
Hrvatsko gospodarstvo temeljilo bi se isključivo na čistim tehnologijama, koje bismo, usput, i izvozili, ubuduće bi se gradili samo stanovi i kuće koji ne rasipaju energiju, robni bi se promet prebacio s cesta na željezničke tračnice i rijeke, komunalni otpad više ne bi bio smeće, nego sirovina za proizvodnju energije, a na hrvatskim njivama rasla bi zdrava hrana koja nikad nije vidjela pesticide.
Da bi se tako nešto ostvarilo, u idućih deset godina potrebno je uložiti najmanje 20 milijarda eura, izračunalo je Ministarstvo okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, koje je i koordiniralo izradu "zelene strategije". Kvaka je u tome što ne piše tko bi to točno i kada trebao platiti. Poznato je jedino da to neće biti – država.
"Odrednice se ne temelje na osiguranju sredstava iz državnog proračuna, već na korištenju strukturnim fondovima EU, postojećim fondovima i namjenskim sredstvima u Hrvatskoj (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatske vode, Hrvatska banka za obnovu i razvoj) te, kao najvažniji dio, na privlačenju privatnog kapitala, domaćeg i inozemnog, te stranih investitora u gradnju, razvoj i transfer tehnologija", piše u predgovoru dokumenta, uz napomenu da se točan iznos ulaganja zapravo ne može predvidjeti jer pojedina ministarstva tek trebaju donijeti provedbene dokumente za svoje resore.
Istini za volju, u tome dokumentu od 30-ak stranica ne nabrajaju se samo zvučne sintagme kao što su "održivi razvoj", "čistije tehnologije", "energetska učinkovitost", "obnovljiva energija", "održiva poljoprivreda"..., može se izvući i nekoliko konkretnih ideja, ali se opet ne zna tko bi ih trebao i mogao financirati.
Primjerice, u poglavlju o stanogradnji spominje se podatak kako je gotovo polovica zgrada u Hrvatskoj građena do 70-ih godina prošlog stoljeća te da one ne ispunjavaju ni minimum uvjeta za štednjom energije, zbog čega se rasipa i više od 90 posto topline. Rješenje? "Poticanje privatnih vlasnika stanova i kuća na ulaganja u toplinsko saniranje zgrada moguće je uz osiguranje kredita koji moraju biti bitno povoljniji od današnjih kredita komercijalnih banaka, a kamatna stopa trebala bi biti niža od tri posto", odgovara "zelena strategija".
Doduše, Ministarstvo graditeljstva najavljuje pilot-projekt u kojemu će osigurati 35 milijuna kredita sa 2,8 posto kamata, čime bi se saniralo oko 50.000 stambenih jedinica, ali to je kap u moru potreba.
Kad se u "zelenoj strategiji" govori o obnovljivim izvorima energije, ponovno se računa na banke. Predviđena je gradnja vjetroelektrana ukupne snage 1200 MW do 2020. godine, ali se tek razmišlja o tome kakve poticajne mjere ponuditi ulagačima.
Slično je i u priči o elektranama na drvnu biomasu, u kojoj je zaključeno kako valja razmotriti mogućnost sadnje brzorastućih vrsta drva koje bi poslužilo kao energent jer šumske biomase i otpadnog drva jednostavno nema dovoljno.
Bez obzira na sve to, u strategiji se procijenjena razina ulaganja u idućih deset godina u obnovljive izvore energije penje na čak šest milijarda eura, što je pojedinačno i najveća stavka. Za usporedbu, u velike hidroelektrane trebalo bi uložiti 1,2 milijarde eura.
Uskoro 2 milijuna automobila
U poglavlju o "zelenome" prometu spominje se činjenica kako je svake godine u Hrvatskoj pet posto automobila više te procjena da će njihov broj sa sadašnjih milijun i pol skočiti na dva milijuna. Međutim, rješenje problema onečišćenja koje automobili proizvode svodi se na tvrdnju kako su olakšice za kupnju električnih automobila "opredjeljenje Hrvatske". Ipak, kada će Hrvatska uvesti olakšice i kakve će one biti – nije navedeno. Nije se daleko odmaknulo ni kad je riječ o ekološkoj poljoprivredi. Da za nju imamo velikih prirodnih potencijala znali smo i prije no što je Vlada donijela "zelenu strategiju".
Taj dokument zapravo je katalog želja za "zeleni razvoj" Hrvatske, težak kao jedan i pol godišnji proračun, i on se prepušta idućim vladama da vide što će s njime u iduća dva i pol mandata.
hm ova naša vlada uopće ne zna što je dugoročno ....evo primjera ..prije 10tak godina uveli oni stambene štedionice Državni poticaji 1250 kn godišnje ...porezne olakšice za kupnju prvog stana, porezne olakšice za kamate na kredite ....a razlog :želimo poticati domaću stanogradnju budući da to znači zaposlenost domaćih ljudi ni 10 godina nakon toga 1) smanjenje državnih poticaja na stambenu štednju 2) ukindanje kamata kao poreznih olakšica na porez na dohodak 3) otimanje već isplaćeinih (iako smanjenih poticaja) sa računa štediša ja njima ne vjerujem da znaju što je dugoročno i zašto nešto rade ...osim ako ne prepišu iz neke strane brošure