Izlazak iz recesije i rekordna turistička sezona donijeli su u hrvatski proračun 43,4 milijarde kuna prihoda od poreza na dodanu vrijednost.
Rekordan je to iznos PDV-a naplaćen ikad dosad u Hrvatskoj. Najbolje 2008. godine, nakon koje je BDP izgubio na vrijednosti oko 12 posto, u proračun je sjelo 41,3 milijarde kuna od PDV-a.
Budući da pad gospodarske aktivnosti nije pratio smanjenje javne potrošnje, Hrvatska je od tada nekoliko puta povećavala stopu PDV-a s 22 na 23 pa onda na 25 posto, a bilo je značajnih promjena i kod međustopa, od kojih su neke išle u korist obveznika, a dio i u korist državnog proračuna. U primjeni su tri stope PDV-a od 5, 13 i 25 posto.
Posljednjih godinu dana od tog je poreza naplaćeno 2,5 milijardi kuna više nego 2014., što je omogućilo Milanovićevoj vladi da godinu završi s fiskalnim deficitom oko 9,5 milijardi kuna.
Hrvatski porezi na potrošnju, a među njima su osim PDV-a još i trošarine, najveći su u EU i od njih je lani naplaćeno oko 57 milijardi kuna.
Udio tih dvaju poreza u BDP-u iznosi 17,3 posto. HDZ je u kampanji najavljivao da će smanjiti najveću stopu PDV-a nakon što se stabilizira javni dug i fiskalni deficit spusti ispod 3 posto. Nastavi li ekonomija rasti intenzitetom koji je krenuo u drugoj polovici 2015. godine, taj bi se cilj mogao ostvariti već u 2017., što bi nakon 2018. otvorilo prostor za smanjenje PDV-a.
Javna potrošnja
Osim potrošnje u turističkoj sezoni, za dobru naplatu PDV-a zaslužna je i fiskalizacija, koja je smanjila porezne utaje s obzirom na to da porezne vlasti u svakom trenutku imaju uvid u kretanje izdanih računa kod svih obveznika fiskalizacije.
Hrvatska se ekonomija po brojnim pokazateljima spustila na razine na kojima je bila prije deset godina, no naplata poreza i javna potrošnja nisu pratili taj trend. Primjerice, 2005. od PDV-a je država naplatila 32 milijarde kuna, a 2015. 43,4 milijarde! Javna potrošnja i izdaci za kamate nisu pratili sudbinu građana i tvrtki na koje je prebačen dodatni teret.
Lani je, naprimjer, naplaćeno 13,8 milijardi kuna trošarina, što također predstavlja rekord, a posebno je velik pritisak trošarina na naftne derivate i duhanske prerađevine.
Lani je u proračun sjelo i 40,8 milijardi kuna socijalnih doprinosa, desetak milijardi više nego što je naplaćeno prije deset godina, kada smo imali stotinjak tisuća zaposlenih više nego što ih imamo danas.
Premalo je informacija da bi se moglo procjenjivati u kojem će smjeru ići porezna politika nove vlade, a ima znakova da se ni oni neće othrvati pritiscima da se ide na novo povećanje porezne presije, ovog puta kroz porez na nekretnine.
Bude li novi premijer slijedio preporuke Europske komisije, neće se odmah upuštati u smanjivanje PDV-a na pojedine grupe proizvoda, kao što su hrana i slično što je najavljivao SDP, jer je Komisija stava da ta izuzeća nisu proizvela željeni učinak.
Socijalni učinci
U Bruxellesu ne spore da bi niži PDV na hranu, vodu ili neke režijske troškove mogao imati socijalne učinke, no takve su intervencije “loše ciljane i nepotrebno skupe”.
Dosadašnja smanjenja međustope PDV-a uglavnom su pogodovala poduzetnicima i trgovcima budući da su maloprodajne cijene povlaštenih usluga i proizvoda ostajale iste pa se niži porez prelio na njihove marže.
Kad je u pitanju državna blagajna, jedino bi prihodi od poreza na dobit mogli biti problematičniji nego 2015. zbog gubitaka banaka na konverziji CHF kredita. Lani su tvrtke uplatile u proračun 6,2 milijarde kuna poreza na dobit, što je 40 posto manje nego rekordne 2008., kada je u državnu blagajnu uplaćeno 10,5 milijardi kuna tog poreza.
>> Ima prostora za rezove, ali ne tako da se svima odreže jednako
>> Mrtvi kapital za 3,5 milijardi. Hoće li Orešković uvesti porez na nekretnine?
To uopće nije nešto čime bi se trebalo hvaliti odnosno pogledajte ulice i trgove velikih gradova u RH - sve puno zatvorenih radnji, izlozi oblijepljeni papirom, što donosi gadnu, depresivnu atmosferu i šetačima. A da se ne govori da br. radnih mjesta ustrajno pada, zajedno sa svim gospodarskim pokazateljima proteklih nekoliko godina. Ta fiskalna politika (mamuzaj konja dok ne krepa) je samo dokaz do koje razine pressinga su spremni ići vlastodršci, ne haju oni što popropadalo na desetine tisuća obrtnika, što poduzetnici si međusobno tepaju "oduzetnici" itd. Da ne duljim, jedan taxi vozač mi je prije cca pola godine ispripovijedio da ga porezni referent naziva na mobitel svakog mjeseca kad za tjedan dana zakasni s uplatom doprinosa. I sad smo se i on i ja zapitali - a kako to pojedinci natukli onda na milijune i milijune porezničkog dugovanja kad su oni tako "agilni" i "na prvu loptu". Ne, oni gnjave sitne ribe, koje jedva preživljavaju. Kao ribar koji se hvališe na rivi da je ulovio špara!