Hoće li ratni sukobi utjecati na Hrvatsku i postoji li moguć- nost da ostanemo bez izvora energije nadolazeće zime saznali smo u velikom intervjuu s glavnim čovjekom Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), ravnateljem Julijem Domcem. REGEA se naime pokazala ključnom institucijom kada je riječ o prelasku na obnovljive izvore energije, te je upravo ona začetnik ideje o prirodnim energetskim resursima. Njihovi projekti i akcije idu u smjeru modernizacije, ali i općenitog ekološkog napretka Hrvatske i svijeta.
Zašto mislite da treba poticati građansku energiju ako tvrdite da su obnovljivi izvori energije već danas isplativi?
Obnovljivi izvori, a posebno proizvodnja električne energije iz vjetra i Sunca danas su potpuno konkurentni i jeftiniji na razini velikih elektrana, odnosno ako usporedbu provodimo na razini elektroenergetskog sustava. Te razlike ovise o tehnologiji koja se uspoređuje i mogu iznositi i do pet puta koliko je na primjer, izgradnja solarne elektrane jeftinija od nuklearne elektrane po istom instaliranom kapacitetu. U kontekstu građanske energije - prije svega se misli na projekte malih sunčanih elektrana za vlastite potrebe kućanstava, gdje isplativost najviše ovisi o profilu potrošnje električne energije kućanstva i lokaciji provedbe (primorska ili kontinentalna Hrvatska). Poseban problem je i cijena električne energije iz mreže koju kućanstva plaćaju, a koja nije tržišna. U takvim uvjetima, prihod koji mala sunčana elektrana u kontinentalnoj Hrvatskoj može ostvariti nije dovoljan za povratak ulaganja u roku koji bi se smatrao kao isplativo ulaganje. Zbog toga smatram da je i dalje potrebno poticati građansku energiju što se može učiniti kapitalnim poticajem (npr. do 25 posto), oslobođenjem od PDV-a na opremu i radove te postepenom deregulacijom cijena energije za građane.
Kako osigurati da eventualno smanjenje PDV-a i druge poticaje zaista osjete građani i da to potakne val investicija koji vi zazivate?
U praksi smo do sada često vidjeli da smanjenje PDV-a na hranu i druge proizvode iskoriste trgovci, a ne gra- đani koje bi ta mjera trebala zaštititi. Jasno je da kod smanjenja PDV-a na bilo koji proizvod, pa tako ni na opremu za sunčane elektrane koje bi kupovali gra- đani nema jamstva smanjenja cijena odnosno, investicijskog troška 1:1. Ne postoji čarobna mjera koja to može zajamčiti. U takvim situacijama najčešće se to podijeli između smanjenja cijene i povećanja dobiti svih uključenih u lanac (ovdje su to dobavljači panela i instalateri). S obzirom na potrebu da se znatno poveća proizvodnja iz obnovljivih izvora, isplati se testirati tržište na način da vidimo hoće li niža cijena dovesti do rasta potražnje. Procjenjujem da je kod sunčanih elektrana za građane potražnja ipak elastična na cijene te će se veći dio smanjenja PDV-a pretočiti u smanjenje cijene i rast volumena instaliranih elektrana. Ovaj proces se svakako može pospješiti informiranjem potrošača (građana investitora) i moralnim pritiskom. REGEA planira napraviti portal koji prati cijene domaćih isporu- čitelja (panela i instalaterskih usluga), na portalu će se omogućiti usporedbe, a pozvat će se svi relevantni dobavljači i instalateri da se njihove adrese i kontakti nađu na portalu. U svakom slučaju, ovo je jedna od važnih tema kojom bi se dr- žavna politika trebala baviti, a mjera poput smanjenja PDV-a svakako je opravdana interventna mjera u krizi u kojoj se nalazimo i imajući u vidu učinke koje možemo ostvariti. S obzirom na to da fosilna goriva uzrokuju štetu za klimu, okoliš i zdravlje ljudi, trebalo bi njih dodatno oporezovati i tako postići isplativost poželjnih ulaganja. Problem je međutim što to glasači ne vole i većina politike se boji takvog rješenja. Pravo rješenje leži u cjelovitom uređenju energetskog tržišta vodeći računa o relativnim cijenama energenata i strateškim ciljevima. Političke odluke treba donositi da vrijede na dugi rok. U krajnjoj liniji, klima i zrak su javno dobro, a korištenje fosilnih goriva je negativna eksternalija. Tržište to neće riješiti samo i zato treba mudra i pametna državna politika.
Podržavate li mjere energetske učinkovitosti koje predlaže Europska komisija i koliko je u Hrvatskoj prisutna svijest o važnosti racionalnog korištenja energije?
Čudno je i pomalo zabrinjavajuće da se teme energetske učinkovitosti pa i štednje energije teško ili nikako ne probijaju u javni prostor. Poznato je da smanjenje temperature od jednog stupnja u prostoru uzrokuje smanjenje potrošnje plina od 7 do 8 posto za grijanje tog istog prostora. Rješenje sigurno nije u zamjeni jednog uvoza drugim, to može biti vrlo privremeno. Trajno rješenje je vlastita energija i europska, jednako tako i hrvatska samodostatnost. U vremenu koje će nam trebati da dovoljno investiramo u obnovljive izvore i izgradimo infrastrukturu za skladištenje energije, bit će ključno trošiti manje i učinkovitije. Svaki kilovat energije ušteđen sada, pomoći će nam ove zime. Jako je važno osvijestiti koliki je ulog u igri koja se upravo globalno odigrava. Priča je o tome hoće li Europska unija postati kolonija velikih izvoznika energije i hoćemo li zadržati europske vrijednosti i način života. Za to se vrijedi potruditi pa i malo smrzavati jednu ili dvije zime ako treba, ali o tome treba jasno i otvoreno govoriti.
Trebaju li se Hrvatski građani bojati sljedeće zime i postoji li jasan plan na razini države kako osigurati da se građani mogu grijati?
Činjenica je da ratni sukob u Ukrajini i dalje eskalira i za sada neko diplomatsko rje- šenje nije niti na vidiku. Mislim da će se pitanje uvoza energenata iz Rusije i dalje zaoštravati i vrlo je vjerojatna opcija i potpunog prestanka uvoza, prvo nafte, a onda i plina. Infrastruktura koja postoji u Hrvatskoj može osigurati da energenata ima, ali njihova će cijena sigurno biti visoka jer se radi o globalnom poremećaju kakav se još nije dogodio. Treba ipak jasno reći da ni postojanje LNG terminala nije automatska garancija da će plina biti – prekine li se dobava iz Rusije, postat će jako važno tko je i u kojoj mjeri zakupio kapacitet terminala jer bi se u tom slučaju moglo desiti da plin samo prolazi kroz Hrvatsku u Mađarsku bez mogućnosti da ga naši potrošači dobiju. ZaSadržaj nastao u suradnji s Regionalnom energetskom agencijom Sjeverozapadne Hrvatske. sada smo od državne politike vidjeli isključivo kratkoročne mjere koje donekle djeluju, ali su i vrlo skupe – na subvencioniranje cijene energenata samo ove godine potrošit će se više od 5 milijardi kuna. Ovo je dakle trenutak za žurnu novu hrvatsku energetsku strategiju.
Europska komisija je nedavno donijela plan RePowerEU kojim se želi eliminirati uvoz fosilnih goriva iz Rusije, a neke zemlje kao što su Italija, Latvija, Estonija, Litva su već objavile da prestaju uvoziti ruski plin. Može li to i Hrvatska?
Energija nije tržišna roba. Nisu to jabuke koje možete ili ne morate kupiti. To je nešto što mora biti dostupno svakome i uvijek. Europska komisija predložila je nacrt plana da Europa postane neovisna od ruskih fosilnih goriva mnogo prije 2030. godine, a plan također navodi i niz mjera za odgovor na rastu- će cijene energije u Europi i za popunu zaliha plina za sljedeću zimu. Energetska neovisnost uvjet je političke neovisnosti, slobode pojedinca i demokracije. Naravno da Hrvatska nije jedina ovisna ili jedina u kojoj je novac koji se prelijeva iz plinskog biznisa ima neželjeni utjecaj, no ovo je prilika da se toga riješimo na razini zemlje, ali i razini Unije. Zemlja poput Hrvatske to može, za to se vrijedi i truditi i boriti. To znači da treba pronaći načina kako iskoristiti sve svoje izvore - u prijelaznom razdoblju uz obnovljive izvore i naš prirodni plin u čija se nalazišta i istraživanje ne ulaže. To znači da treba sačuvati rafineriju u Rijeci i da je upravo sada trenutak da se povrate upravljačka prava u INA-i, ali i da treba razvijati domaće toplinarske tvrtke kao temelj dekarbonizacije gradova. Posebno treba ulagati u obnovljive izvore energije, poticati ih pošteno i transparentno, oni ne smiju postati prilika za laku zaradu sumnjivih lica.
Jesu li vas nakon vašeg otvorenog pisma ministru Ćoriću kontaktirali iz njegovog ministarstva ili iz drugih političkih krugova?
S obzirom na aktualna događanja sumnjam da su imali vremena baviti odgovorom na pismo. To je jedna od naših najvećih prepreka na koju se neprestano i ispočetka spotičemo. Ne mogu se nacionalni ili interesi građana redefinirati s dolaskom svake političke opcije ili svakog novog ministra. Oni su uvijek isti, trebali bi biti isti. Kod nas su promjenjivi, jer se ne radi o nacionalnim interesima ili interesima građanima već o interesima pojedinih opcija ili pojedinaca. Građani trebaju birati političare kao menadžere koji će voditi dr- žavu, a ne kao one koji će zastupati svoje interese prodajući ih pod nacionalne. Bez obzira, očekujem da će se javiti iz nadležnog ministarstva, ali i iz Možemo!, Mosta, SDP-a te svih drugih političkih opcija koji razumiju trenutak u kojem će se ove zime naći naši građani i poduzetnici. Ovo pitanje ne može iznijeti jedna opcija već je ovo pitanje konsenzusa svih političkih opcija. Odgovoriti na pitanje kako će se grijati hrvatski građani i kako će preživjeti hrvatska industrija i poduzetnici s obzirom na cijenu energije koju će morati plaćati. I nemojmo se zavaravati. Subvencioniranje cijena za građane opet plaćaju porezni obveznici – tvrtke i poduzetnici koji onda da bi nadoknadili razlike podižu cijene svojih usluga i proizvoda i tako se vrtimo u krug. Zato smatram da su ovo pitanja koja se tiču svih nas.
U javnosti se čuju i glasovi da će ratni sukob u Ukrajini zakočiti ili odgoditi energetsku tranziciju i da ćemo se zbog toga vratiti izvorima energije koji su još prljaviji i štetniji za klimu i okoliš, kako to komentirate?
Nerijetko znam isticati kako je odgovornost ono što nedostaje našem društvu i uvijek često tražimo izgovore u drugima ili u situacijama. Možemo tražiti izgovore za nečinjenje u svim datim okolnostima, ali to bi zaista bilo pogubno, osobno ne vjerujem da se to može dogoditi. Kada govorimo o energetskoj transformaciji onda govorimo i o zaštiti klime, govorimo o i o klimatskim ratovima koji se u budućnosti mogu voditi za vodu, obradivu zemlju ili hranu, a govorimo i neovisnosti Hrvatske i Europske unije koje to mogu biti jedino ako su i energetski neovisne. U Bruxellesu su to očito već shvatili, a vjerujem da će to shvatiti i prihvatiti i naša državna politika. Alternativa je naprosto neprihvatljiva.
Kada smo kod dinamike energetske tranzicije, što je s dinamikom obnove zgrada?
Poznato je i da se većina energije troši upravo u zgradama. Poznato je da su zgrade odgovorne za gotovo 40 posto godišnje globalne emisije stakleničkih plinova, a da su ujedno i način kako primjenom mjera energetske učinkovitosti možemo bitno smanjiti i potrošnju energije, što nam je sada jako potrebno. Priča s obnovom poslije potresa jedna je od žalosnih priča i bit će zapamćena kao mračna epizoda naše povijesti koja je pokazala što se događa kada politika ne sluša struku. Nevjerojatno je kako se mijenjaju ministri i donose nove verzije zakona o obnovi, a nitko zapravo ne želi prihvatiti kako je priča pogrešno postavljena i kako je treba potpuno resetirati. U praksi to znači da ne postoji jednoznačan standard gradnje koji bi povezao konstrukcijsku i energetsku obnovu, a Zagreb i Petrinja ne obnavljaju se po istom standardu. Dio javnih zgrada u Zagrebu obnavljao se bez propisane tehničke dokumentacije, samo na osnovu okvirnih troškovnika, ta je obnova većim dijelom izgledala kao ‘betonizacija’ postojeće građevine. Razumno rješenje bi bilo propisati ambiciozni standard i tehničke smjernice koje bi objedinile konstrukcijsku i energetsku obnovu te otvorile vrata za iskorak zgrada prema održivosti. Zagreb je trebao postati ogledni primjer održivosti u zgradarstvu, a Petrinja model za sve male gradove u Hrvatskoj regiji. Grad i država trebaju nametnuti vlasnicima tehničke i vremenske okvire obnove i željeni standard te pružiti održive mehanizme financiranja i tehničke pomoći da se tako nešto može provesti. Bespovratno financiranje u 100 posto iznosu nepravedno je u odnosu na sve ostale građane i nepotrebno – praksa uostalom pokazuje da se time nije ništa pokrenulo.
Što biste na kraju savjetovali hrvatskim građanima?
Oni su ti, svatko od nas je taj, koji stvara i čini tržište. Za energetske tehnologije koje koristimo, za politiku koja umjesto nas upravlja, za zemlju koju tako oblikujemo. Svojim izborima i ponašanjima uvijek, ali uvijek možemo činiti promjene. Mi smo ti koji tjeramo politiku i institucije da se ponašaju u jednom ili drugom smjeru. Ako ćemo na sve zatvarati oči, jadikovati u svoja četiri zida, život u ovoj zemlji može biti samo gori. Energetska transformacija nužna je da bi napokon živjeli u sigurnim građevinama, a ne strahovali od svakog idu- ćeg podrhtavanja zemlje ili poskupljenja energenata. Zelena transformacija nije samo pitanje obnovljivih izvora energije nego i održive poljoprivrede i čistog prometa – to je najbolja budućnost koju Hrvatska može imati. Hrvatska treba biti primjer u Europi i predvodnik promjena na bolje na Jugoistoku Europe – na temelju vlastitih odluka koje hrvatski građani trebaju sami donijeti.
Sadržaj nastao u suradnji s Regionalnom energetskom agencijom Sjeverozapadne Hrvatske.