Na osam dana svake godine festival Roskilde postaje četvrti najveći danski grad. Ovaj grad ima 130 tisuća stanovnika i nudi sve što jedan pravi veliki grad treba nuditi. Festival je to koji ove godine bilježi 46. godinu uspješnog održavanja, te je svakako izvor informacija i savjeta koje može podijeliti s „mlađim“ festivalima kao što je naš Weekend. Kako festival funkcionira kao veliki grad i u kojem smjeru želi ići te koja je to tajna njihova uspjeha na 10. Weekend Media Festivalu od 21. do 24. rujna u Rovinju govorit će Dennis Kirkebæk zadužen za digitalne i društvene medije i Martin Hjorth Frederiksen koji vodi međunarodne odnose s javnošću i komunikacije festivala Roskilde.
Kako ste se vas dvojica upoznali i kako je raditi na organizaciji festivala koji doslovno svake godine postane četvrti najveći grad u Danskoj?
Martin: Obojica smo počeli dolaziti na festival kao tinejdžeri pa nam je rad na festivalu ostvarenje snova. Dennis je počeo s praksom ali su ga odmah zaposlili. Toliko je bio vješt da festival jednostavno nije mogao funkcionirati bez njega. Ja sam se priključio nekoliko godina kasnije, točnije 2015., kada se pojavila potreba za osobom koja će voditi međunarodne odnose s javnošću.
Kako je festival izgledao 1971., a kako izgleda danas?
Dennis: Festival je tada bio puno manji. Prve se godine okupilo 10 000 posjetitelja, a program se odvijao na svega par pozornica. No sve je bilo puno slobodnije i na neki način kaotičnije. Danas festival posjećuje oko 130 000 gostiju, program se odvija na devet pozornica na kojima nastupa 175 izvođača iz više od 30 zemalja. Sve se jako promijenilo, ali i dalje držimo do istih vrijednosti.
Koliko je teško (ili jednostavno) brinuti se o tome da festival ostane popularan nakon toliko godina, ako uzmete u obzir nekadašnje posjetitelje i današnje millenialse?
Martin: Održavati festival živim je jedna stvar, ali važno je i da festival prati trendove kako ne bismo izgubili kontakt s današnjom mladom publikom. Mnogi mladi ljudi danas su svakodnevno pod velikim stresom, a na festivalu mogu biti slobodni i opušteni. Naši fanovi znaju da će na festivalu uživati u odličnoj glazbi i umjetnosti, okruženi prekrasnim ljudima, što im je jako važno i zato nam se rado vraćaju.
Koji su za vas bili highlighti festivala, nešto zbog čega ste jako ponosni i što ste uživali organizirati?
Dennis: Imali smo puno highlighta, ali jedan od najdražih trenutaka mi je bio kada smo ponovo okupili članove Orchestra of Syrian Musicians koji su otvorili naš legendarni glavni stage – the Orange stage, zajedno s Damonom Albarnom i drugim gostima. Zbog građanskog rata u Siriji glazbenici su živjeli raštrkani po svijetu, ali u suradnji s organizatorima nekoliko drugih festivala uspjeli smo koordinirati njihov prvi zajednički nastup nakon pet godina.
Festival Roskilde svake godine privlači više do 130 000 posjetitelja i mogli bismo reći da je postao određen melting pot koji spaja najbolje od svake nacije. Koji vam je događaj najviše ostao u pamćenju i utjecao na vas?
Dennis: To je zaista točno. Volim kada ljudi iz različitih zemalja s raznim osobnim pričama postanu dio iste zajednice na festivalu. Sama otvorenost i želja za upoznavanjem novih ljudi (i prijatelja) me dirne svake godine.
Znate li kako je sve počelo te davne 1971.? Kakvu viziju i želju su imali tadašnji studenti Mogens Sandfær, Jesper Switzer Møller i Carl Fischer?
Dennis: Više ih je inspirirao Woodstock i Isle of Wight. Može se reći da su bili hipiji i vjerojatno se neće uvijediti, ha ha! Glavna nit vodilja je bila okupiti ljude koji će se međusobno inspirirati i zajedno stvoriti nešto lijepo i zanimljivo. Već sljedeće godine je Roskilde postao non-profit festival kakvog i danas poznajemo.
Je li neki hrvatski bend ikada nastupao na vašem festivalu?
Dennis: Darko Rundek i njegov Cargo Orkestar su nastupali 2007. Darko ima fenomenalan glas!
Na kraju, postoje li planovi da Roskilde postane najveći grad u Danskoj?
Dennis: Inače smo znali biti i veći! U devedesetima je ne festivalu bilo 10 000 ljudi više, ali smo namjerno smanjili kapacitete kako bismo posjetiteljima pružali lijepo, ugodno i sigurno iskustvo.