Ni nakon trećine stoljeća i cijele jedne generacije hrvatsko gospodarstvo ne stvara više dodane vrijednosti nego daleke 1980. godine, ustvrdio je makroekonomist Dubravko Mihaljek, najviše pozicionirani Hrvat u nekoj svjetskoj međunarodnoj organizaciji. Mihaljek je voditelj Odjela za globalnu makroekonomsku analizu BIS banke u Švicarskoj, a studija u kojoj je to iznio autorovo je mišljenje izneseno u sklopu projekta zagrebačkog Ekonomskog instituta “Kako pobuditi rast hrvatskog gospodarstva?”
Mihaljek objašnjava da je koristio podatke američke istraživačke organizacije Conference Board, osnovane 1916. godine i specijalizirane za praćenje dugoročnog ekonomskog rasta, prve takve za Hrvatsku u razdoblju od 33 godine. Prema njima, naš lanjski BDP bio je 300 milijuna američkih dolara manji nego 1980. godine, a lošije od nas samo su Ukrajina, Srbija i Moldavija. Te daleke 1980. godine, dok je Hrvatska bila u Jugoslaviji, hrvatski je BDP iznosio 73,8 milijardi dolara u stalnim dolarskim cijenama. U razdoblju od 33 godine najteže je bilo nakon osamostaljenja i do 1993. godine – kad je BDP pao oko 40 posto – na 44 milijarde USD – a najbolje 2008., kad je hrvatska dodana vrijednost bila 83 milijarde dolara.
Druge su države grabile velikim korakom naprijed
Za razliku od Hrvatske, čija su tri desetljeća zaokružena stagnacijom, druge su države grabile velikim korakom naprijed. Mihaljekova tvrdnja sa zanimanjem je primljena i u stručnim krugovima, a podaci Conference Boarda razlikuju se od podataka Državnog zavoda za statistiku. Dr. Mihaljek objašnjava da se BDP kao ukupna dodana vrijednost stvorena u nekoj ekonomiji tijekom godine izračunava u tekućim i stalnim cijenama. Za stalne cijene, što je korišteno u njegovoj analizi, bira se jedna bazna godina (ovdje 2012.), a ostale se korigiraju prema inflaciji i tečaju američkog dolara. Usto se za međunarodne usporedbe ne koriste tržišni tečajevi nego tečajevi prema paritetu kupovne moći. Dr. Mihaljek tvrdi da smo unatoč dvama velikim vanjskim šokovima – ratu s početka 90-ih i svjetskoj financijskoj krizi u zadnjih pet godina – mogli izbjeći pad ovakvih razmjera.
– Boljom strukturnom politikom u 90-im godinama i boljom fiskalnom politikom u drugoj polovici 2000-ih godina ti su se šokovi djelomično mogli ublažiti – navodi Mihaljek. No nisu jer se kvalifikacijska struktura zaposlenih sporo mijenja, zaposlenost stagnira, a klasične investicije u građevinu bile su glavni izvor rasta. Hrvatsko gospodarstvo u cjelini nije u zadnja dva desetljeća ostvarilo gotovo nikakav tehnološki napredak, dok je u istom razdoblju kumulativni porast ukupne faktorske produktivnosti u Slovačkoj iznosio 62 posto.
– U današnje vrijeme nove mogućnosti za rast otvara informacijska i telekomunikacijska tehnologija (IT), kao što su to činile transportna tehnologija u 19. stoljeću i električna energija početkom 20 stoljeća. IT je po prirodi otvorena tehnologija koja potiče eksperimentiranje i inovativnost te stoga ne može uspijevati u sredinama zakrčenim birokratskim propisima – ističe dr Mihaljek i dodaje da nam, uz jeftiniju državu i efikasniju upravu, treba moderan sustav obrazovanja u kojem učenici i studenti uče analitički razmišljati i rješavati probleme, a ne, kao prije pola stoljeća i više, učiti napamet činjenice koje su u trenu svima dostupne na internetu.
Infografiku kretanja BDP-a Hrvatske u posljednje 33 godine pogledajte OVDJE
>>Hrvatski BDP kao 1980., gora je samo Srbija
>>Šansa za rast je propuštena, 2014. stagnacija, tek u 2015. BDP 1 posto
Stvarali smo administrativnu tehnologiju - AT