HNB zbog europskih propisa ne može u hrabru akciju koju predlaže Rohatinski

Nekadašnji karizmatični guverner HNB-a, Željko Rohatinski ne istupa često, ali kad se za to odluči, javnosti priušti briljantne analize s hrabrim prijedlozima. S obzirom na to da je svojedobno bio dobitnik nagrade za najboljeg guvernera centralne banke na svijetu, njegova sugestija mlađim kolegama da uz pomoć operacija na otvorenom tržištu restrukturiraju, odnosno reprogramiraju dio javnog duga kako bi smanjili kamate i produžili rokove otplate te posredno osigurali državi prostor za sudjelovanje u novom investicijskom ciklusu, imala je veliku težinu u financijskim krugovima.

Dobra ideja, ali...

Valja pojasniti kako je najRohatinski najvjerojatnije mislio na mogućnost da HNB otkupljuje otkup postojećih obveznica RH na sekundarnom tržištu.

Odmah nakon njegova istupa časopis Banka objavio je članak profesorice Ekonomskog fakulteta Marijane Ivanov u kojem je ustvrdila ne samo da ta operacija može djelovati na povećanje tržišne vrijednosti državnih papira i na snižavanje udjela rashoda države za kamate te na snižavanje premije rizika na državne obveznice nego i da se može osigurati da takva operacije ne uzrokuje novi rast javnog duga, tj. da ne predstavlja izravno kreditiranje države. Međutim, u HNB-u smatraju da će to biti jako teško izvedivo, tj. vjerojatnije neizvedivo zbog zabrana koje postavljaju europski propisi.

Primjerice, valja znati da se u Europi već vodila polemika o mogućnosti da se ECB pojavi kao spasilac Italije tako što će kupiti njihove obveznice te tako spustiti u tom trenutku nezavidno visoke prinose. Ali ECB to nije učinio jer nije ni htio ni smio. Naime, statut koji određuje pravila igre europskim centralnim bankama kao i članci Sporazuma iz Maastrichta direktno zabranjuju europskim centralnim bankama kupnju vrijednosnica država, lokalnih ili drugih vlasti kako bi im se smanjile obveze.

Monetarne svrhe

Centralne banke mogu kupovati vrijednosnice država na otvorenom tržištu, ali, pojednostavnjeno rečeno, samo u monetarne svrhe. Štoviše, tijela Europske unije inzistiraju na striktnoj primjeni i širokoj interpretaciji zabrane monetarnog financiranja javnih vlasti. Kad su guvernera ECB-a Marija Draghija pitali je li spreman spašavati eurozonu kao zadnji zajmodavac vladama, Draghi je mirno komentirao kako ulogu ECB-a ipak vidi u održavanju stabilnosti cijena na srednji rok. Hrvatska nije članica monetarne unije, ali njezina centralna banka kao članica EU mora poštovati propise o tome da ne smije biti monetarnog financiranja javnih dugova.

Mora se istaknuti da se Željko Rohatinski kao iskusni ekonomist u ideji monetarnog reprograma duga ogradio s većim brojem hipoteza o nužnim preduvjetima takve akcije te je odmah dao do znanja da je, bez obzira na propise, ona teško izvediva. Valja znati da je i prije bilo ideja o primjeni nekonvencionalnih rješenja u monetarnoj i fiskalnoj politici, ali se uvijek u strahu od loše koordinacije radije ostalo na tradicionalnim, jednostavnim instrumentima. Oprezni ljudi procjenjivali su da se u ovoj državi bolje kloniti nekonvencionalnog. Primjerice, kako osigurati da u jednom trenutku banke zaista gurnu novac u rizične projekte, baš kao i mirovinski fondovi, te da sve skupa ne završi novim povećanjem javnog duga. Tko u Hrvatskoj može natjerati državu da se disciplinira te da o tome postigne široki konsenzus?

>> Rohatinski: Reprogramirajte javni dug i kapital dajte za investicije

>> Boris Vujčić: Od početka krize HNB je vladama kupovao vrijeme za reforme