U proteklih devet mjeseci Playboy je stavio svoj zaštitni znak, zečićevu glavu, na raznorazne proizvode, kao što su sprej za sunčanje, upaljači, madraci, kauči, linije pića koje služe za jačanje libida... Međutim, prema pisanju Wall Street Journala, taj poslovni potez nije doživio topao doček ljubitelja Playboya kao brenda.
Čak i pasionirani skupljači stvari vezanih uz Playboy nisu oduševljeni Playboyevim pokušajem da poveća svoje prihode od licenciranja.
Primjerice, WSY donosi priču Kena Ritchieja iz Memphisa koji desetljeće troši po 3000 dolara mjesečno na keramičke statue, pin-up kalendare i autograme djevojaka na poleđini časopisa Playboy, ali koji uopće nije sklon kupnji novolicenciranih novotarija.
– Koliko će muškaraca kupiti prsten za pupak zato što ga je Playboy licencirao? – upitao je Ritchie. Ukratko, Playboy se, kao i drugi dijelovi industrije časopisa, teško nosi s recesijom te pokušava pronaći više načina za zadržavanje prihoda, ali u toj su kompaniji vrlo brzo shvatili da se ne smiju olako kockati vrijednošću i ugledom vlastitog brenda. Naime, ako stave Playboyev logo na svakakve bezvezarije, doći će u situaciju da razbjesne one najvjernije obožavatelje lika i djela Hugha Hefnera, tj. Playboya.
Tako WSJ donosi i priču Mikea Travisa, 57-godišnjeg učitelja, koji posjeduje 15.000 dolara vrijedne predmete sa znakom Playboya. Cijeli kat kuće pretvorio je u svojevrsno Playboy-svetište. Protiv toga nema ništa ni njegova supruga. No kad je vidio znak zečića na bočicama za podizanje seksualne izvedbe i seksualne želje, poručio je da tu podvlači crtu.
Čini se da je dio problema i u tome što Playboy nove licencirane proizvode izbacuje velikom brzinom te tako prezasićuje tržište.
Ljudi koji vode Playboy danas poručuju kako će morati biti konzervativniji kad je u pitanju sklapanje licencnih ugovora. Naime, danas je licenciranje vrlo unosan Playboyev biznis, donosi im oko 37 milijuna dolara godišnje, što je kudikamo više od 9 milijuna dolara prihoda u 2000. godini. Za usporedbu, tiskano izdanje časopisa Playboy lani je kompaniji donijelo 55 milijuna prihoda, tako da je jasno da je politika licenciranja sve osjetljiviji i važniji dio ukupne Playboyeve poslovne politike. Hoće li uspjeti pomiriti interese svojih konzumenata?
Zašto bi muškarac kupio majicu sa znakom Playboya?
Zanimljivo je da se u licenciranju pojedinih proizvoda Playboy sve više počeo obraćati ženama, što znači da bi se njegov tradicionalni konzument – sredovječni muškarac – mogao osjetiti zapostavljenim. Upravo su tako u Playboyu krenuli u biznis licenciranja u Aziji, gdje je Playboyev brend na odjeći vrlo popularan među mladim ženama. Međutim, 38-godišnji John Camach ne skriva kako mu je pomalo problematično to što je čak postalo ženstveno nositi odjeću sa znakom Playboya. Je li riječ samo o ljutnji stalnih skupljača ili nečemu što može ozbiljno ugroziti brend?