Mnogi ljudi vjeruju da petak 13. donosi nesreću, no za arhitektonski studio 3LHD petak 13. prosinca 2013. godine bio je više nego sretan. U internetski poštanski sandučić društva, posve neočekivano, bez ikakve najave, stiglo je pismo iz daleke Kine: stanovito poduzeće, za koje partneri i zaposlenici 3LHD-a nikad nisu ni čuli, pod nazivom transkribiranim u latinicu The Guangzou Lingnan International Enterprise Group Co., poslalo je arhitektima 3LHD-a službeni upit jesu li zainteresirani za projektiranje iznimno luksuznog hotel-resort s 365 soba i otprilike 50 tisuća kvadrata, usred parka na otoku u estuariju Biserne rijeke i na periferiji grada Guangzhoua?
Kinezi su u pismu odmah priznali da su vidjeli 3LHD-ov hotel Lone u Rovinju i da im se on jako svidio, pa bi željeli nešto slično...
3LHD-ovcima to nipošto nije bio prvi kontakt s Kinom. Sedam godina prije sudjelovali su na natječaju, i osvojili prvu nagradu, za projekt multifunkcionalne kuće (s kazališnom i izložbenom dvoranom, knjižnicom, arhivom, apartmanima...) u kulturnom centru u gradu Xi’Anu, koja bi na Novom putu svile predstavljala istočnu Europu, a 2007. obišli su Peking i Šangaj i upoznali prilično detaljno kinesku kulturu i običaje. Ipak, ponuda da u tako dalekoj i toliko drukčijoj zemlji projektiraju golemi luksuzni hotel ostavila ih je bez daha. Bilo je to „predobro da bi bilo istinito“, no već nakon prvog kontakta preko Skypa i brzinske provjere autentičnosti pisma bilo im je jasno da je pred njima autorska i profesionalna prilika života.
I, doista, točno 8,992.870 metara istočno i 22 stupnja južnije od hotela Lone u Rovinju 28. kolovoza ove godine u Nansha Seaside Parku, na mjestu gdje se treća najveća rijeka Kine ulijeva u Južno kinesko more, na krajnjoj točki povijesnog pomorskog Puta svile, svečano je otvoren „platinum 5-star“ hotel LN Garden Resort. Hotel prepoznatljiva autorskog arhitektonskog rukopisa 3LHD-a otvorili su predsjednik Lingnan Grupe Feng Jing, njegov zamjenik Min Yi Wu i direktorica hotela May Leung. Iz 3LHD-a su na otvorenju bili prisutni partneri Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović te Paula Kukuljica, kao i hrvatska umjetnica iz Berlina Ivana Franke, autorica viseće umjetničke instalacije u lobiju Echoes of a light-seconds i kristalnog reljefa Traces of Elsewhere na zidu hotelske recepcije. U Zagrebu su otvorenje slavili ostali članovi Studija 3LHD.
Na prvi pogled čini se da je LN Garden Resort rafiniranija, uvećana i puno luksuznija verzija rovinjskog Lonea, ali okruženja u kojima se ti hoteli nalaze i njihove funkcije ne mogu biti različitije. Za razliku od Istarske županije s 200-tinjak tisuća stanovnika, LN Garden Resort podignut je u geometrijskom središtu Metropolitanske regije Biserne rijeke, poznate i kao Greater Bay Area, u trokutu koji čine gradovi Guangzhou, Hong Kong i Macau, možda i najgušće urbaniziranoj regiji na svijetu s otprilike 60 milijuna stanovnika. Megapolisi od 4-5 do 14-15 milijuna stanovnika povezuju se sada u jedan gigapolis autocestama, brzim vlakovima, metroima i mostovima, od kojih je onaj između Hong Konga i Macaua dug 50 kilometara – kao 18 Peljeških.
Gospodarstvo Greater Bay regije raslo je tri desetljeća uzastopno najbrže na svijetu, prosječnom godišnjom stopom od 13,3 posto, privuklo je oko trećine svih inozemnih investicija u Kini i osvojilo naziv „svjetske tvornice“ elektroničkih uređaja.
Došao samo veleposlanik
Ni arhitekti 3LHD-a, ma kako dobri poznavatelji Kine, sve to skupa nisu mogli otprve svladati pa su Kinezima, priča Marko Dabrović, postavljali pitanja kakva bi postavljali i investitorima u Hrvatskoj, poput „odakle vam dolazi najviše turista?” ili „kada vam je vrhunac turističke sezone?“. Na što bi Kinezi u čuđenju rekli da im turisti dolaze „odavde, iz grada“, ako hoće mogu i podzemnom željeznicom direktno, a „sezona“ je zapravo cijela godina jer stalno je toplo, ako ne i vruće, s tim da u vrijeme kada je u Hrvatskoj ljeto i vrhunac sezone, tamo najviše pada kiša i „turista je najmanje“ ako uopće tako nešto postoji...
Ni stvarne gabarite Lingnan Grupe, naručitelja projekta i investitora LN Garden Resorta, makar tek šeste po veličini te vrste u Kini, Hrvatima nije bilo lako shvatiti otprve.
„Core businesses“ te tvrtke u stopostotnom vlasništvu Narodne Republike Kine razvrstani su u raznolike vertikalno integrirane grane koje obuhvaćaju hotele, turističke agencije, proizvodnju i preradu hrane, distribuciju hrane i pića, logistiku, maloprodajni lanac, catering, prijevoz putnika itd.
Ali, nije riječ samo o brojnosti i raznovrsnosti biznisa, nego i o njihovoj izvrsnosti: najreprezentativniji LN „platinum 5-star“ hotel, na primjer, projektirao je jedan od najslavnijih svjetskih arhitekata I. M. Pei, Amerikanac kineskog podrijetla rođen davne 1917. u Guangzhouu, autor i znamenite Staklene piramide u dvorištu Louvrea. U marini Nansha Seaside Parka ove je godine bila i usputna baza Volvo Ocean regate...
Tom je čudnije bilo da svečanosti otvorenja hotela, sjajnoj prilici za sklapanje poznanstava i poslova, osim veleposlanika u Pekingu Nebojše Koharovića, nije bilo nikoga ni iz hrvatskih poduzeća ni iz hrvatske Vlade.
A sudeći po fotografijama s otvaranja i pogledu iz satelita (koordinate su 22˚45’08.77’’ S i 113˚36’42.98’’ E), hotel LN Garden Resort projektiran u arhitektonskom uredu 3LHD zaista je spektakularan, kako izvana tako i iznutra. Posao im sigurno nije bio lak, osobito kad se sjetimo da su tehnički standardi, propisi i običaji u Kini prilično drukčiji nego u Hrvatskoj.
– Zamislite sastanak preko Skypa, preko podijeljenog ekrana i softvera koji tu i tamo “zapne” zbog internetske veze, kad svi sudionici govore na jeziku koji im nije materinji, a nacrti koje skupa gledamo su na hrvatskom ili kineskom, puni tehničkih pojmova koje svi moramo jednako razumjeti... – priča Marko Dabrović. – Pa ipak, sve smo prepreke svladali na obostrano zadovoljstvo i naučili puno o fleksibilnosti, strpljenju i brzom prilagođavanju novim situacijama!
Glavne obrise hotela, u obliku malo razvučenog slova X, s kontinuiranim bijelim „trakama“ po katovima, na krajevima krila zdanja prema vrhu zgrade blago ukošenih unatrag, zajednički je kreirao tim projektanata.
– Najveći izazov bilo je prilagođavanje projekta lokalnim uvjetima gradnje, njihovim tehnološkim propisima i tehnološkim ograničenjima. Sva projektna dokumentacija morala je zadovoljiti kineske propise i norme, a kod promišljanja detalja uzeli smo u obzir dostupnost materijala i tehnološke mogućnosti dobavljača na kineskom tržištu.
No što LN Garden Resort čini tako iznimno luksuznim, luksuznijim od standardnih pet zvjezdica, i arhitektonski posebnim?
Marko Dabrović kaže da je luksuz u prvom redu u standardu sobe za goste, svake s balkonom i „s pogledom“, čija veličina počinje s 55 četvornih metara, a zatim i u bogatstvu ponude hotela. Gosti mogu birati između nekoliko restorana koji se nalaze u hotelu, a svaki od njih nudi drukčije iskustvo i atmosferu. Dio hotela rezerviran je za opuštanje i različite tipove rekreacija: tu su zdravstveni i spa-centar s unutarnjim i vanjskim bazenom, dvorana za bankete, ogroman klub za djecu. Sve servisne prostorije, poput centralne kuhinje za osnovnu pripremu hrane, imaju ulaze odmaknute od zgrade hotela i skrivene od pogleda gostiju i posjetitelja.
Bogatstvo i raznolikost ponude prate materijali i oprema koji pojačavaju doživljaj: dramatična rasvjeta, viseće svjetiljke koje nalikuju aureolama, fini tekstili te zidne i stropne obloge od cedra prostoru daju notu profinjenosti. Dvorane su opremljene zidnim panelima koji nalikuju ribljim škrgama, protežu se cijelom visinom i mogu se otvarati i zatvarati prema potrebi, gosti restorana uživat će u toplim tonovima crvenog podnog kamena i mekim površinama diskretno osvijetljenih bakrenih zavjesa koje vise sa stropa. Prostori različitih namjera i sadržaja povezani su različitim sjedećim garniturama koje stvaraju malene intimne zone, koje se prilagođavaju korisnicima i njihovim potrebama.
Uklopljen u prirodu
U arhitektonskom pogledu najvažnija je, čini se, što se golema zgrada od čak 61 tisuće četvornih metara ne izgleda masivno, što se dobro uklopila u parkovni i obalni krajobraz, i što iz svih zajedničkih ili „javnih“ prostora unutar hotela, osvijetljenih dnevnim svjetlom, „puca“ panoramski pogled na vanjski okoliš, na park, brdo, rijeku ili more, pa se stječe dojam da je unutarnji i vanjski prostor jedan te isti, jedinstven i nerazdvojan. Da bi postigli taj dojam arhitekti su se poslužili raznim trikovima i sitnim lukavstvima: raskošnim zelenilom s obje strane golemih prozora, širokim izlazima na terase i u park, plitkim bazenima s vodom na čijoj se površini okoliš reflektira kao u ogledalu, umjetničkim instalacijama Ivane Franke koje svojim refleksijama dodatno naglašavaju elemente prirode – svjetlo, zrak, vjetar i vodu.
Nema sumnje da su arhitekti iz 3LHD-a inspiraciju za svoj kineski hotel našli i u prekrasnoj, gotovo tropskoj prirodi južne Kine. Bijele „vrpce“ koje razdvajaju katove i ujedno štite sobe od žarkoga sunca, osnovnu formu zgrade s krilima bez glavne fasade, balkone i crna stakla na sobama dodatno su razradili u odnosu na rovinjski hotel Lone pa sve, sudeći po fotografijama, djeluje skladno i atraktivno. Čini se da su napravili dobar posao i na Globusu stvorili još jednu reprezentativnu točku vrhunske hrvatske arhitekture, to više što s nekoliko radova koje su prije njih koncipirali razni svjetski arhitekti, kineski investitori i lokalni dužnosnici nisu bili zadovoljni.
Jedino što tamo nedostaje, što čak ni sjajni arhitekti i projektanti iz Hrvatske nisu mogli stvoriti, je kristalno modrozeleno more ispred resorta.