Rečenica „Ne ubijajte kravu zbog jednog šnicla\", koju su nedavno izvikivali cestarski prosvjednici, slobodno bi se mogla primijeniti i na privatizaciju Hrvatske poštanske banke i Croatije osiguranja. Proces privatizacije u međuvremenu je poodmakao toliko da protivnicima prodaje i ne preostaje ništa drugo do izvikivanja parola, no neizbježno je pitanje trebaju li se državna banka i najveći domaći osiguravatelj uistinu prodati i hoće li država ovom prodajom riješiti ijedan spomena vrijedan problem. Jer za domaće gospodarstvo te dvije financijske institucije vrijede nerazmjerno više nego što će nekoliko milijardi kuna moći zakrpati rupu državnog manjka koju samo za ovu godinu HNB procjenjuje na 16 mlrd. kuna.
Pogodovanje kupcu
– Ne postoji nijedan razlog za prodaju, a 100 ih je protiv. HPB i CO mogu za nekoliko godina isporučiti dividendu koliko se sad traži za kupnju. Cijena u uvjetima recesije prigoda je za kupca jer uključuje veći diskontni faktor zbog većeg rizika – oštar je Drago Jakovčević, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Smatra da je krajnje sporno što Vlada uopće spominje očekivane iznose kao što su dvije milijarde kuna za HPB.
– Da je deklarirano šest ili deset milijardi, pregovaralo bi se s tim iznosima – smatra Jakovčević. Njegovo mišljenje dijeli i makroekonomist Ljubo Jurčić koji upozorava da su cijene koje se spominju preniske jer se ni HPB ni CO ne smiju prodavati kao obična trgovačka društva, po knjigovodstvenoj vrijednosti.
– Uopće ih ne treba prodavati; posluju pozitivno i nisu nikakav problem za hrvatsko gospodarstvo, a njihov kapital pripada hrvatskom društvu – tvrdi Jurčić. Za CO se procjene moguće cijene kreću oko 100 milijuna eura. Činjenica je da je HPB samo na pokrivanje loših odluka menadžmenta koji je predvodio Josip Protega u posljednjih pet godina iz vlastitih prihoda izdvojio oko milijardu kuna. Država je banku u dva navrata dokapitalizirala sa 610 milijuna kuna. Unatoč svim nevoljama, od 2010., kad je bilancu počeo čistiti Čedo Maletić, do danas imali su ukupno 294 milijuna kuna neto dobiti. Usporede li se te brojke s iznosima koji se spominju kao moguća cijena, apsurd je jasan.
Interes za kupnju HPB-a pokazali su OTP i Erste banka te belgijski KBC. I dok logika KBC-a baš i nije jasna jer su proteklih godina uglavnom deinvestirali, Erste banka preuzimanjem HPB-a skočila bi na drugu poziciju, ispred PBZ-a, dok se špekulira da bi Vlada prodajom OTP-u zbog vlasničke povezanosti s MOL-om jednim udarcem riješila i spor oko upravljačke krize u Ini. No neobvezujuće se ponude prikupljaju do 20. rujna pa će se tada puno više znati o ozbiljnosti njihovih namjera. Kad je u pitanju CO, situacija je bitno drukčija što se tiče efikasnosti upravljanja i maksimiziranja dobiti. Brojni su stručnjaci godinama upozoravali da CO niskom profitabilnošću plaća danak političkim uhljebljenjima, a čak je i čelnik zainteresiranog poljskog PZU Andrzej Klesyk otvoreno je rekao da CO ima povrat na kapital niži od šest posto, u odnosu na 28 posto u PZU. CO-u je zaračunata premija od 2008. do 2012. pala 16,5 posto, sa 3,24 na 2,71 mlrd. kuna, no u jednakom postotku rezali su i rashode. Isplatu šteta klijentima smanjili su čak 19,5 posto. Tržišni udio lagano im pada, sa 33,5 posto 2008. na 30 posto 2012.
Zar drugoj državi?
Država se ovdje nije pokazala kao bogzna kakav gospodar, no pitanje je bi li druga država bila bolji vlasnik? Jer, i poljski PZU i slovenski Triglav (čiju su prodaju Slovenci spriječili referendumom) u većinskom su vlasništvu države. No dok PZU posluje prilično dobro i uspješno se širi u regiji, Triglav, kojemu notorno fali kapitala, u lošem je stanju i preuzimanjem CO-a zapravo bi spašavao sebe. Prodajom domaćem Adrisu, koji kao i PZU raspolaže velikim zalihama \"keša\", kapital CO-a ostao bi u hrvatskom gospodarstvu, no mana im je što u osiguravateljskom biznisu nisu na domaćem terenu. Njihov je cilj lagan izlazak iz duhanskog biznisa, no čak i ulaskom u niskoprofitabilni hotelski posao preuzimanjem Maistre uspjeli su odlično zaraditi. Možda bi povezivanje turizma, wellnessa i osiguranja čak moglo donijeti dobru sinergiju. Ne zna se koliko je ozbiljan interes američkog AIG-a, svjetskog diva čiji čelnik Robert Benmosche veći dio godine provodi u Dubrovniku i na Pelješcu.
>>I EBRD u utrci za CO, HPB žele OTP, Erste i još jedan ulagač