Hrvatske vode prije nekoliko dana raspisale su javni natječaj za pribavljanje kredita vrijednog 650 milijuna kuna. To novo zaduživanje trebalo bi biti okosnica investicijskog programa te državne kompanije kojim će biti financirano oko 1200 projekata gradnje lokalne infrastrukture za odvodnju, vodoopskrbu i pročišćavanje voda. Ukupno, radi se o poslovima vrijednim oko 2,16 milijardi kuna, a kako bi svi trebali biti završeni do kraja lipnja sljedeće godine, evidentno je da bi Hrvatske vode trebale biti jedan od zamašnjaka gospodarskog razvoja Hrvatske u idućih godinu dana.
Raspisali smo natječaj
Kako objašnjava generalni direktor Hrvatskih voda Ivica Plišić, smisao takvog pristupa, osim poboljšavanja nacionalnog sustava gospodarenja vodama, jest i to da se postigne maksimalan ekonomski efekt investicija.
– Radi se o velikom broju manjih i srednje velikih projekata koji su rasprostranjeni po cijeloj Hrvatskoj. Mi smo ih prikupili natječajem, u kojem smo od komunalnih tvrtki tražili da prijave sve projekte koji imaju spremnu izvedbenu dokumentaciju. Takve ćemo projekte sad financirati u 90 posto iznosa, no njihov nositelj i dalje će biti komunalna poduzeća – kaže Plišić. Konkretno, radi se o 806 projekata iz segmenta vodoopskrbe te 402 projekta odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Za njihovu provedbu Hrvatske vode već su se zadužile za 458 milijuna kuna, a do početka listopada još bi trebalo biti aktivirano 1,8 milijardi kuna kredita.
Ta golema kreditna aktivnost Hrvatskih voda možda će potaknuti jaču aktivnost domaće ekonomije, no mnogi će u njoj s pravom vidjeti tek nastavak stare pretkrizne politike poticanja gospodarskog rasta kroz državnu potrošnju i zaduživanje.
Poticanje konkurencije
U tom modelu Hrvatske vode očito su jak adut, ponajprije zato što zbog stabilnih prihoda i velike imovine imaju odličan kreditni rejting – znatno bolji od većine komunalnih poduzeća čije će investicije sufinancirati. Utoliko je ovaj investicijski plan i logičan, no on ne bi trebao služiti kao razlog da se ne ulože znatni napori i u restrukturiranje samog poduzeća, odnosno njegova sustava javne nabave.
Kao što smo u više navrata izvještavali, sustav nabave Hrvatskih voda u velikoj je mjeri ograničen na krug licenciranih tvrtki koje iz godine u godinu obavljaju poslove radova održavanja objekata kojima Vode upravljaju. Kako se radi o poprilično specifičnim poslovima za koje je potrebno specifično znanje i oprema, taj sustav možda je dobar za održavanje vodnog sustava, ali je krajnje upitan iz perspektive tržišnog natjecanja. Dapače, tijekom proteklih godina pokazao se i iznimno plodnim tlom za sumnje o političkom pogodovanju.
Da se tu vrlo malo promijenilo, svjedoči i činjenica da je samo jučer objavljeno 10 rješenja o sklapanju ugovora za održavanje instalacija Hrvatskih voda. Ni na jednom od njih nije bilo više od dva ponuditelja, a u njih sedam pristigla je samo po jedna ponuda. S obzirom na to, evidentno je kako prave konkurencije tu nema, ni po cijeni ni po kvaliteti pruženih usluga. Bez obzira na činjenicu da sustav funkcionira, dugoročno poticanje konkurencije mora biti interes čelnih ljudi Hrvatskih voda.
svašta. nek od tih silnih vodnih naknada i vodnih doprinosa gradovima i općinama daju 30% prikupljneih sredstvava, i da vidite gdje bi bili. a ovako se taj novac šalje po cijeloj državi, i gradi i ulaže uglavnom tamo gdje je nikakva naplata. ajmo, djeco moja, decentralizacija!