Ina i PPD nisu loš izbor jer žele zadržati kupca plina

Nad prolivenim mlijekom, kaže narodna poslovica, ne treba plakati. Utoliko, danas kad se kutinska Petrokemija, jedno od najvećih hrvatskih industrijskih poduzeća, nalazi na rubu bankrota, suštinski je besmisleno raspravljati o tome tko je kriv što se našla u tom stanju.

Puno je faktora koji su kumovali propasti diva iz Kutine, od nejasne vlasničke pozicije države, preko dubioznih menadžerskih odluka, do kronične nefleksibilnosti sindikata, a cijela priča zaista bi mogla biti poučna u kontekstu trajno nezavršene priče tranzicije Hrvatske u sustav tržišne ekonomije.

Ipak, te pouke – kakve god bile – eventualno će pomoći nekom drugom poduzeću da ne ponovi nekadašnje Petrokemijine greške, za spas kutinske tvrtke nužno je staviti glave na kup – proces koji je u Hrvatskoj ionako iznimno teško ostvariti i bez ritualnog upiranja prsta krivnje. Petrokemija – to je posve jasno – za opstanak treba novog ulagača, a taj ulagač, ako se i pojavi, postojećim će dioničarima uvelike moći diktirati uvjete. Utoliko, već sad je neosporno da će stotine milijuna kuna vrijednosti biti izgubljene, te da će najveći dio toga gubitka kroz udjel države i domaćih mirovinskih fondova snositi hrvatski porezni obveznici.

Ipak, i uz taj gubitak, pronalaskom kvalitetnog strateškog partnera bit će očuvana djelatnost i proizvodnja Petrokemije, što je šansa da bi taj veliki društveni gubitak kroz buduće stvaranje nove vrijednosti ipak mogao biti nadoknađen.

Ina i Prvo plinarsko društvo (PPD), ako su spekulacije o njihovoj zainteresiranosti za Petrokemiju istinite, u načelu i nisu loš izbor, jer im je osnovni interes zadržati kupca plina. A plin se troši samo ako tvrtka radi. A Petrokemija koja radi najbolja je ponuda kojoj se u ovom trenutku možemo nadati.

>>Ina i Prvo plinarsko društvo spašavat će Petrokemiju

>>Sisački župan ljut na Milanovića jer ga nije zvao u Petrokemiju