Interes za zbrinjavanje radnika raste, ali tvrtke to često čine prekasno

Zbrinjavanje viška zaposlenika (outplacement) u našoj je zemlji tek u začecima i njime se povremeno bave neke od agencija zadužene za, primjerice, privremeno zapošljavanje.

No Smartgroup je jedina institucija kojoj je to isključivi posao i koja je upravo iz tog razloga prije nekoliko godina došla na domaće tržište, odradila posao outplacementa za Karlovačku pivovaru, a nakon čega interesa više nije bilo. Trenutačno se interes opet javlja pa je tako tvrtka u pregovorima za preuzimanje posla s dvjema tvrtkama koje žele zbrinuti višak svojih zaposlenika. Usluge pružaju i pojedincima koji žele novi posao.

Rješenje bez otkaza
– Za taj je posao potrebna metodologija i puno iskustva, pa zato to i ne mogu svi raditi – kaže Kristijan Došen, direktor Smartgroup, no dodaje da poslodavci s njima pretežno kontaktiraju kada je prekasno.

– Primjerice, ne može se s nama kontakirati nakon što je javno objavljen broj otkaza, visina otpremnina i kada su ljudi doma. Idealno bi bilo da se jave puno prije plana otkazivanja, kako bismo imali vremena pripremiti te ljude na traženje novog posla. Cilj mobility programa je u stvari omogućiti da se otkaz spriječi, što je jedino i moguće ako je na vrijeme pokrenut. Primjerice, ako mi znamo da će za godinu dana u nekoj tvrtki biti dijeljeni otkazi, a danas dobijemo projekt, imamo vremena zbrinuti te ljude.

Statistika pokazuje da dio njih nađe posao već u roku od tri mjeseca, a najveći broj njih u roku od šest mjeseci. Na taj način ljudi neće ni osjetiti da su dobili otkaz, nego će samo prijeći s jednog radnog mjesta na drugo. To je idealno, jer nema otkaza, poslodavci čak ne moraju dati otpremninu, na čemu onda mogu uštedjeti, ili mogu stimulirati radnike tako što im daju višu otpremninu ako si u kraćem vremenu nađu posao – objašnjava Došen.

Kada se posao zbrinjavanja preuzme prvo je potrebno vidjeti o kojoj je populaciji osoba riječ, koje su struke, obrazovanja, koji posao traže... Zatim se radi ‘snimanje’ tržišta da se uoči gdje ima traženih poslova. Pa se napravi plan, grupni trening, nakon čega svaki sudionik dobiva osobnog konzultanta koji ga prati cijelo vrijeme dok osoba ne nađe posao. Odnos konzultanata na broj zaposlenika je 1:8, što je racionalno, a katkad zna biti 1:12. Drugi dio programa je traženje slobodnih radnih mjesta za što postoje specijalne tehnike. Naime, velik broj natječaja je ‘nevidljiv’, odnosno nije javno objavljen, a takvih je oko 50 posto.

– A svaka tvrtka, čak i bez obzira na otkaze, ima tri do četiri radna mjesta koja traži – tvrdi Došen.

– Osobama koje su uključene u program zbrinjavanja pomažemo pisati životopis, ali takav koji će se isticati među ostalima. Neke treba i naučiti što je to pisanje životopisa jer velik je broj onih koji su godinama radili u jednoj tvrtki. Treba ih dodatno naučiti i kako tražiti posao, napisati pismo, kako se pripremiti na intervju, kako se prezentirati. Nekima možemo preporučiti i doškolovanje.

Širenje interesa
Došen smatra da je pisanje pisma pri traženju posla problem velikog broja osoba. Jer, kaže, prethodno je potrebno informirati se o tvrtki, dobro se pripremiti za razgovor itd.

U Hrvatskoj je prema zakonu u slučaju otkaza potrebno napraviti socijalni program, kontaktirati sa socijalnim partnerima, dati otpremninu, nakon čega obveza više nema. Nekada je pak rješenje bilo samo davanje knjižice u ruke.

No izgleda da bi se mogla razviti i ta sljedeća faza, razvijena u zemljama zapadne Europe gdje je poslodavac odgovoran da si radnik nađe novi posao kroz program zbrinjavanja (outplacementa). Izvorno su takvi programi nastali u SAD-u, gdje su se radili na individualnoj bazi i bili namijenjeni top menadžmentu.

– Vlasnik Smartgroup u Nizozemskoj je prije 20 godina bio zadužen za HR i kada je uvidio mnoge nedostatke pri otpuštanju razvio je program u kojem je htio surađivati sa zavodima, no oni za to nisu imali sluha jer je bila velika nezaposlenost. Odnosno, nisu vidjeli svrhu raditi takve programe kada ionako nema posla. Ali upravo kada nema posla treba pomoć ljudima – smatrao je vlasnik Smartgroup te nakon što je dobio prvi projekt interes se širio.

– Poslije njega, koji je bio prvi u projektu kolektivnog zbrinjavanja, danas u svijetu već ima oko 200 kompanija koji se time bave – kaže Došen.

– Svugdje postoji višak zaposlenika, a riješiti ih se jednostavnim potezima nije ni moralno, ni socijalno. Jer kada se radnik zapošljava potrebno je biti dobar poslodavac, ali isto tako, kada se i otpušta potrebno je takvim i ostati. Primjerice, kada smo to radili za Heineken, želja vlasnika bila je da ga zaposlenik i nakon otkaza želi pozdraviti te da i dalje govori dobro o toj tvrtki. U Karlovačkoj pivovari uspjeli smo zbrinuti 90 posto zaposlenika, što je i prosjek uspješnosti tog posla – kaže Došen.