Sa Sinišom Đuranovićem, starijim potpredsjednikom Hrvatskog telekoma za strategiju, pravna pitanja, regulativu i veleprodaju, razgovarali smo o opomeni Europske komisije kada se radi o razvoju fiksnog širokopojasnog pristupa internetu, reakciji nadležnog ministarstva te kritikama iz redova konkurencije.
Europska komisija opomenula je Hrvatsku da kasni s implementiranjem direktive u zakonodavstvo, zbog čega je gradnja infrastrukture 30 posto skuplja. Što to konkretno znači u praksi?
Hrvatska kasni s implementacijom direktive kojom bi se smanjili troškovi gradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture, a što bi potaknulo daljnja ulaganja u broadband. Hrvatski telekom, kao najveći privatni investitor u RH i predani ulagač u razvoj broadbanda, snažno podržava usklađenje hrvatskog zakonodavstva s direktivom kako bi svako kućanstvo u Hrvatskoj imalo pristup internetu. Za razliku od mnogih zemalja EU gdje je prepoznata važnost tih investicija i omogućeno besplatno korištenje javnih površina za infrastrukturu, u Hrvatskoj ti troškovi znaju iznositi čak i do 10 posto vrijednosti telekom-tržišta, što je neodrživo za daljnja ulaganja. Smatramo neophodnim brzu reakciju Vlade, usklađenje s direktivom i u konačnici znatno snižavanje troškova gradnje i održavanja, pogotovo onih za korištenje zemljišta za polaganje infrastrukture.
Koji će dio gradnje zapravo pojeftiniti provedbom direktive?
Konkretnim mjerama i zakonodavnim rješenjima trebalo bi smanjiti troškove gradnje te ubrzati postojeće komplicirane administrativne postupke, a to je upravo ono što nedostaje u nacrtu zakona koji je bio na javnoj raspravi početkom ove godine. Očekujemo da nadležno ministarstvo (MPPI) uzme u obzir konstruktivne komentare i prijedloge koji dolaze iz industrije te se nadamo poboljšanju konačnog teksta zakona. Potrebno je pronaći razumno rješenje za tzv. pravo puta i visoke naknade koje se plaćaju lokalnim samoupravama, koje dovode u pitanje opravdanost ulaganja. Tu je i problem diskriminacije jer te naknade plaćaju samo privatni poduzetnici u telekom-sektoru, a to je zapravo HT jer drugi telekomi u gradnju fiksne infrastrukture investiraju višestruko manje od nas. Državne kompanije i vlasnici svih drugih infrastruktura kao što je vodovodna, električna i plinska, propisima su isključeni od obveze plaćanja.
Ministarstvo priznaje kašnjenje koje objašnjava domaćom političkom situacijom, ali ujedno i proziva operatore zbog neulaganja. Koliko HT ulaže u infrastrukturu i koliko neusklađenost s EU koči buduća ulaganja?
Mislim da nitko ne može prozivati HT zbog neulaganja. Analizom Ekonomskog instituta utvrđeno je kako je HT najveći privatni investitor i kompanija koja stvara najviše novostvorene vrijednosti u RH. U proteklih pet godina investirali smo 5,7 milijardi kuna i svojim poslovanjem stvorili 12,9 milijardi kuna novostvorene vrijednosti za hrvatsko gospodarstvo, dok cijela HT grupa ostvaruje više od 3 posto hrvatskog BDP-a. Zahvaljujući investicijama, u protekle dvije godine utrostručili smo brzine mobilnog interneta i danas jedini na tržištu nudimo brzine do 263 mbit/s u sekundi. Što se tiče fiksnog interneta, od rujna 180 tisuća naših korisnika širokopojasnog interneta surfa od 2 do 5 puta brže, bez dodatne naknade, što značajno utječe na lokalnu zajednicu i sve segmente ekonomije. S ulaganjima nastavljamo i dalje pa smo tako kapitalna ulaganja u prvom polugodištu ove godine povećali za 10 posto u odnosu na prvo polugodište 2015., na 645 milijuna kuna.
Je li doista moguće smanjiti 30 posto troškova gradnje?
Provedbom direktive u praksi moguće je značajno smanjiti troškove gradnje i tako ubrzati širenje dostupnosti brzog interneta. Konkretno, to je moguće kroz smanjenje naknada za polaganje infrastrukture, izmjenu pravila o gradnji svjetlovodnih distribucijskih mreža na način da je infrastrukturni operator slobodan u izboru tehnologije i topologije mreže koja je primjerena njegovim poslovnim planovima, ekonomskim i drugim mogućnostima, zatim uvođenja korištenja tehnologije mikrorovova (za postavljanje optičke infrastrukture) kao jednostavne građevine za koju nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu i sl. U pogledu naknada za pravo puta pitanje nije je li moguće, već je nužno, i to ne 30 posto, već tri puta da bi se osigurala daljnja ulaganja u ostvarenje ciljeva Digitalne agende.
Što još, po vama, Vlada mora učiniti da bi potaknula ulaganja u broadband?
Za digitalizaciju Hrvatske i razvoj cijeloj sektora od iznimne je važnosti korištenje fondova EU, u čemu trenutačno zaostajemo. Umjesto usmjeravanja fondova EU u gradnju pristupnih broadband mreža za krajnje korisnike, u nadležnom ministarstvu i dalje se inzistira na gradnji skupe i nepotrebne državne agregacijske mreže. Smatramo da je apsolutno pogrešno koristiti sredstva na gradnju nečega što već postoji te da ih je važno usmjeriti u razvoj brzog interneta u područjima za koja je operatorima teško naći komercijalni interes za ulaganja, poput udaljenijih otoka i manjih ruralnih sredina. Smatramo da je naš pristup racionalan i u interesu RH. Nadamo se da će Vlada prepoznati mogućnosti koje nam pružaju fondovi EU i zajedno s industrijom napraviti sve kako bi se sredstva iz fondova EU iskoristila na najučinkovitiji način u interesu hrvatskih građana.
Koliko je izvjesno da uz smanjenje troškova gradnje u konačnici padne i cijena interneta za ‘običnog’ korisnika. Naime, statistika EU, posebice indeks DESI, postavlja nas na začelje zemalja EU kada se radi i o cijenama i dostupnosti interneta velikih brzina.
Smanjenjem troškova otvara se prostor ili za smanjenje cijena ili za povećana ulaganja ili kombinaciju jednog i drugog. U usporedbi s drugim članicama EU, Hrvatska je pri vrhu u dostupnosti, kvaliteti i pokrivenosti brzog interneta u mobilnim mrežama, dok u fiksnom dijelu zaostajemo u odnosu na prosjek, ali mogu reći da se naporom i novcem koji HT ulaže u zadnje dvije godine taj raskorak značajno smanjuje. Što se tiče cijena, one same po sebi nisu problem. Problem nastaje kada cijene stavite u kontekst kupovne moći građana koja je niska. S druge strane, troškovi poslovanja veći su od prosjeka EU, zbog opterećenja na poslovanje koja dolaze iz poreza, parafiskalnih nameta pa i naknada kao što je pravo puta, a što je izazov za buduća ulaganja i razvoj.
Neka Hrvatska napravi infrastrukturu i onda je kao nekada telefonsku koju smo plaćali minimum 3000 DEM po kućanstvu besplatno da švapskim lopovima na korištenje i iznajmljivanje drugima. To bi bilo najpoštenije.