Nakon dugotrajnog neuspješnog traženja posla u struci i uzaludnog slanja nekoliko desetaka molbi na različite adrese, diplomirani inženjer prometa Mario Martinčević (39) iz Slavonskog Broda odlučio je uzeti sudbinu u svoje ruke. Od Zavoda za zapošljavanje dobio je potporu od 30.000 kuna te u dvorištu obiteljske kuće u Nazorovoj ulici prije desetak mjeseci otvorio obrt za čuvanje i naplatu parkiranih vozila s ukupno 32 parkirališna mjesta.
Samozapošljavanje
– Radio sam u privatnom sektoru kao trgovac i dostavljač, ali tvrtka se zatvorila i morao sam naći nekakvo rješenje. Imam troje male djece, a u to doba ni supruga nije imala stalan posao.
Shvatio sam da od sjedenja kod kuće i čekanja hoće li me netko pozvati na razgovor za posao ili ne nema koristi. Ljudi su mi govorili da se ne zalijećem jer je sve skupa riskantno, ali odlučio sam ići na sve ili ništa i nisam pogriješio – priča Mario Martinčević.
Od traženja posla u struci odustao sam jer svaki put kad sam se prijavio svi su me hvalili, ali kada bi na red došla konkretizacija, prednost su ipak dobivali neki drugi – rekao je Mario.
Odlučio je spustiti letvicu svojih očekivanja i samozaposliti se bez obzira na diplomu.
Supruga i on podigli su kredite i na kupljenom placu dvije godine polako gradili objekat u kojemu danas imaju svoj dom, dva poslovna prostora za iznajmljivanje i parkiralište od kojeg žive. Onima koji radi bolničkih pretraga ostave vozila cijeli dan, Mario zaračuna samo pet kartica, odnosno petnaest kuna. Kada netko ostane dulje i kaže kako nema novca, Mario mu progleda kroz prste. Kada netko nema ni tri kune, i još ga pita ima li dvadeset kuna za posuditi – posudi mu!
Uvijek je fleksibilan i na sve gleda s ljudske strane. Uvjeren je kako će mu se to jednog dana vratiti.
U gradnju i opremanje parkirališta na kojem radi sam Martinčević je uložio otprilike 120.000 kuna, a uskoro ga očekuje i nova investicija od trideset tisuća kuna u postavljanje betonskih ploča.
Ostaje za plaću
Njegovo se parkiralište nalazi u neposrednoj blizini bolnice i tržnice, ali nije na glavnoj cesti i teško ga je uočiti pa je, osim srijedom i ponedjeljkom, uglavnom poluprazno.
Unatoč tome, vlasniku nakon što plati sve obveze u rukama ipak ostaje jedna prosječna mjesečna plaća. Nakon 16 sati parkiranje se ne naplaćuje, ali vozila su i nakon tog vremena sigurna jer su pod rasvjetom i videonadzorom.
S prednje strane kuće Mario ima dva poslovna prostora od kojih je jedan iznajmio te novcem od najma otplaćuje kredit, a uskoro planira iznajmiti i drugi.
– Zadovoljan sam jer sam stalno kod kuće sa svojom obitelji. Zasad ne mogu zaposliti još jednog čovjeka, ali nadam se da će posao s vremenom ići sve bolje pa će biti prostora i za to – zaključuje Mario.
Više inspirativnih priča o (samo)zapošljavanju pronađite u našoj rubrici \"Zaposli se\"