Ivo Pittarello: Hrvatima vrijeme za skuplje cipele!

Talijanski distributer cipela Pittarello u Hrvatskoj je prisutan već desetak godina, drži mrežu trgovina širom Hrvatske, a uskoro će u Rijeci otvoriti velik trgovački centar. O njihovu putu u Hrvatsku i planovima za budućnost razgovarali smo s Ivom Pittarellom, koji je u obiteljskom biznisu zadužen za istočna tržišta.

VL: Kako ste se odlučili na osvajanje Istoka?
PITTARELLO: Prije 10-ak godina mi smo, kao poduzeće sa sjedištem u Padovi, trebali odlučiti kojim smjerom se širiti. Mogli smo ići prema jugu Italije, no on je tada bio problematičan sa sigurnosne strane  nije bilo mira kakav gospodarstvenici traže, pa smo se odlučili za istok. U to doba velik broj kupaca iz Hrvatske već je kupovao u Trstu i Udinama  no kako su tamo nailazili na proizvode koji su bili ciljani baš za hrvatske kupce, išli su i dalje kako bi dobili veći izbor i bolje cijene.

VL: Moram reći da mi nevjerojatno zvuči da ste zbog sigurnosnih razloga radije izabrali ratnu Hrvatsku nego jug Italije.
PITTARELLO: Što se tiče rata  bez ikakve dvojbe, mi smo ga podcijenili, vjerojatno zbog pomanjkanja podataka. No, narudžbe su bile sve veće, roba se tražila i to nam je bio dovoljan impuls da krenemo. Moram priznati da smo se brzo suočili s ratom. 2. svibnja 1995. kada je raketiran Zagreb, nekoliko stotina metara od nas za vrijeme potpisivanja ugovora eksplodirala je raketa, bila je uzbuna i tad smo shvatili da smo u ratnom području. Prije toga nismo doživjeli ratnu atmosferu, no, krenuli smo i  krenulo je jako dobro. Uglavnom sam ja osobno dolazio i za mene je to bio vrlo nizak matematički rizik. Tako moja tri brata i obitelj funkcioniramo.

VL: A kakvi problemi su Vas očekivali na jugu Italije?
PITTARELLO: Naravno, morate znati da je jug Italije vrlo problematično područje, gospodarstvenici su imali posla s mafijom, otmicama i iznudama  to već nije bio matematički rizik  to je značilo plesati kako oni sviraju, a ja to nisam mogao prihvatiti.

VL: Pretpostavljam da je u Hrvatskoj, osim ratnog stanja, bilo i drugih problema?
PITTARELLO: Moj prvi susret s hrvatskim poduzećima i zakonima bio je u Puli, gdje smo s lokalnim poduzećem dogovorili zajedničku tvrtku. Taj dan kod javnog bilježnika druga strana nije ponijela dokumente, rekavši da će sve platiti talijanska strana i da će oni to kasnije vratiti. Naravno, ništa se nije potpisalo i trgovina nije otvorena! Okrenuli smo se Zagrebu. Još čuvam članak iz Večernjaka od prije desetak godina kad su kupci na Trešnjevki provalili vrata da bi ušli. Za mene je to bio snažan dokaz da moram proširiti poslovanje. Nakon toga u prosjeku smo otvarali jednu trgovinu godišnje. U Rijeci najesen otvaramo novi centar koji bi trebao biti najveći u Hrvatskoj  pravi biser u koji će se ugraditi sva najmodernija rješenja.

VL: Kolika su to ulaganja?
PITTARELLO: Svaka nova trgovina traži dvije investicije: urediti po vrhunskim europskim kriterijima stoji oko 500 tisuća eura, a da biste je opremili robom, još toliko. Dakle, svaka oko milijun eura. Ističem  da "Pittarello" nije samo pasivno čekao da kupci dođu u Italiju kupiti robu, nego je ovdje otvorio nova radna mjesta, ovdje se plaćaju porezi i reinvestira.

VL: Koliko vremena je potrebno da bi se vratilo ulaganje poput onog u Rijeci?
PITTARELLO: Nama je izuzetno važno pokriti područje, da se posluje pozitivno, manje je važno u koliko godina će se to ostvariti. No u ovom slučaju riječ je o dvadesetak milijuna kuna, uz još desetak milijuna za robu.

VL: Što je hrvatskim kupcima presudno: isključivo niska cijena?
PITTARELLO: Dobro pitanje  već neko vrijeme podrobno razmatram koja je ciljna grupa kupaca ili ciljna grupa proizvoda za hrvatske kupce. Upravo prošli tjedan u Italiji su bili rukovoditelji trgovina kojima je zadatak bio selekcija proizvoda za iduću sezonu. Postavili ste svježe pitanje, od prije nekoliko dana.

VL: I, što je zaključeno?
PITTARELLO: Prvo, ako podijelimo svu robu na nisku, srednju i visoku cjenovnu kategoriju, moram reći da je u Hrvatsku do sada išla stopostotna količina niske, 75 posto srednje i vrlo malo visoke kategorije. Razlog je taj da je bilo definirano da su vaši novčanici tanki i da je vrlo skupo slati skuplju robu ako je ljudi neće moći kupiti. No, već za ovu sezonu, kompletna paleta proizvoda ići će i u Hrvatsku. Da se ne bi shvatilo da je Pittarello podigao cijene: ne,  jednostavno će biti biti veći asortiman proizvoda više cjenovne kategorije. Vrijeme je za uključivanje i skupljih proizvoda.

VL: Konkretno, kakve će biti cijene?
PITTARELLO:Do sada su naši tipični proizvodi koštali od 300-400 kuna, a sada bi, proširenjem asortimana proizvoda više cjenovne  kategorije , cijene mogle doseći i 500-600 kuna. To je samo početna ponuda u trgovini, jer će kupci  svojim izborom zapravo nametnuti proizvode cjenovne kategorije koju ćemo posebno njegovati.

VL: Robu nabavljate iz cijelog svijeta, i iz Kine. Imaju li europljani razloga za strah od Kineza koji osvajaju tržište?
PITTARELLO: Da, ali ipak to nije samo strah nego i činjenica  da tu ima i mnogo suradnje. Ne sad, nego već niz godina sportska obuća za cijeli svijet proizvodi se na Dalekom istoku. Budimo svjesni da sve što se proizvodi u Kini na licu mjesta stoji  upola manje nego u Europi, što je dobro za krajnjeg korisnika. Što se tiče trgovaca, mi moramo prodati više da bismo jednako zaradili.

VL: No što je s europskim radnim mjestima?
PITTARELLO: Uvjeren sam da će financijsko tržište biti to koje će naći vagu između Kine i nas ostalih, jer Kina će proizvoditi najjeftinije proizvode bez obzira na to po čijem nacrtu se radi. I tu su nenadmašni, no kad se radi o najvišoj klasi proizvoda s najviše finesa, ona je još uvijek itekako talijanska.

VL: Jednog dana vjerojatno će preskočiti tu stepenicu, kao s tehnološkim proizvodima.
PITTARELLO: U ovom trenutku uvjeren sam da nema opasnosti. Prvi put ovo otkrivam: grupu Pittarello već su kontaktirali Kinezi, želeći ući u vlasničku strukturu. Želja im je bila da nas koriste za plasman prvenstveno svojih proizvoda. No, vjerujem da to nije dobar put, jer će kupac prije ili kasnije željeti više  kupac u jednoj velikoj trgovini traži sve tri grupe proizvoda, i on će biti taj koji će odrediti kojih će biti više, a ne trgovac.

VL: Ako nas prije toga ne pometu Kinezi.
PITTARELLO: Prema sadašnjem stanju stvari, Kinezi ne mogu proizvesti cipele visoke kvalitete  to su vještine i tradicije koje se ne mogu steći preko noći. Tu kritičnu masu nemaju  oni to nisu u stanju proizvesti! Takvu obuću zaista treba znati napraviti.

VL: Sudeći prema vašim riječima, lakše je napraviti dobar automobil nego dobru cipelu!
PITTARELLO: Naravno, to ste dobro zaključili! Da bi se proizveo dobar auto, danas treba imati dobar stroj i dobre projektante  to će sigurno proizvesti dobar auto. Za cipelu to ne vrijedi  treba imati radnike s vrlo visokim profesionalnim znanjem. To vam kaže čovjek iza kojeg stoje generacije tradicije. Što se tiče banalnih modela, tu su nenadmašni. Gdje se cipela proizvodi s industrijskim kalupima, injektiranjem, s puno plastike  tu Kinezi mogu proizvesti cipele za cijeli svijet. Dobru, kvalitetnu cipelu za koju treba dugogodišnje znanje prenijeti s osobe na osobu  to se neće dogoditi dok smo mi živi!